Marko Đira (20), mladi momak iz Skradina rođen u Šibeniku, donedavni član druge momčadi Dinama, bljesnuo je poput najsjajnije zvijezde u samo nekoliko dana. Prvo je u HNL-u protiv Intera zaigrao od prve minute i bio jedan od najboljih igrača na utakmici, da bi protiv Šahtara debitirao u Ligi prvaka. I to kako...
Upravo je nakon prekršaja nad Đirom Brazilac Marlos dobio drugi žuti karton, pa su snage na travnjaku nakon isključenja Mora bile poravnate. Našao se Đira i u onoj priči u posljednjoj minuti sudačke nadoknade, sudac Felix Brych dosudio je jedanaesterac za Šahtar misleći da je defenzivni veznjak Modrih napravio prekršaj nad Taisonom. Uvjerio ga je VAR da je pogriješio, ali je onda vidio onaj prekršaj Theophilea nad Pjatovom...
Kevinov potez glavom
- Znao sam da nisam napravio prekršaj nad Taisonom. Zapravo, Taison je udario mene, ja sam mu se pokušao izmaknuti. U prvom trenutku, kad sam vidio da nakon mog duela s Taisonom sudac pokazuje na jedanaesterac, pomislio sam, ma je li moguće?! Ali onda su mu javili iz VAR sobe da to nije jedanaesterac. Onda je sudac došao do Tetea, koji je želio izvesti jedanaesterac, te mu je uzeo loptu iz ruke. Međutim, tada se opet uhvatio za onu svoju slušalicu, tada su mu javili da je Kevin napravio prekršaj za jedanaesterac. Kevin je napravio jedan potez glavom po kojem smo svi znali da je jedanaesterac - na početku razgovora kazao nam je Đira.
Pitamo Điru kakav ga je osjećaj obuzeo kad je započeo svoj premijerni nastup u najelitnijem klupskom nogometnom natjecanju na Globusu.
- Ne znam kako bih vam najbolje opisao taj doživljaj, te osjećaje, čudo jedno. Liga prvaka najveća je pozornica, igrati na njoj san je svakog igrača. Prošle sam sezone igrao juniorsku Ligu prvaka, to mi je također bio sjajan osjećaj, ali ulazak protiv Šahtara, moja premijera, za mene je zaista, da tako kažem, san snova. Divno je što sam debitirao, ali bilo bi m još draže da smo pobijedili, mijenjao bih svoj debi u Ligi prvaka za pobjedu. Ali što je tu je, idemo dalje.
Nekoliko dana prije debija u Ligi prvaka odlično je igrao protiv Intera u Maksimiru u pobjedi od 1:0. Inače, ove sezone debitirao je u HNL-u protiv Zaprešićana u kolovozu kad su Modri kao gosti pobijedili s 2:1, a ušao je u završnici utakmice u završnici ogleda s Osijekom krajem listopada u Maksimiru, u modrom trijumfu od 1:0.
- Trener Bjelica me pohvalio nakon te maksimirske utakmice s Interom, čestitao je Jošku Gvardiolu i meni. Rekao mi je da je zadovoljan kako sam odigrao. Obojici je kazao da samo tako nastavimo, da smo mladi i da naše vrijeme dolazi. Ja sam također bio zadovoljan kako sam igrao, ali uvijek može bolje, naravno. Ali dao sam sve od sebe, a tako će biti na svakoj utakmici, u svakoj minuti u kojoj mi trener pruži priliku.
Najspremniji na svijetu
Misli li da se odličnim nastupima protiv Intera i Šahtara definitivno plasirao u prvu momčad?
- Nadam se da jesam! Ali naravno, odluka je na treneru Bjelici. Trenutačno treniram s prvom momčadi. Naravno, ako bude potrebe da igram za drugu momčad u Drugoj HNL, ja sam tu. Uvijek sam za opciju u kojoj imam što više utakmica. Ako nisam u ritmu, kontinuitetu igranja za prvu momčad, volio bih igrati za drugu momčad. Međutim, trenutačno sam u prvoj momčadi i zaista sam presretan što sam se za to izborio.
Đira
Đira bi mogao biti vrlo važna priča u utakmici Dinama protiv Atalante. Naime, Moro ne može igrati zbog isključenja protiv Šahtara, Gojak je još ozlijeđen, pitanje je hoće li biti spreman Arijan Ademi. Marko se, praktički, nameće kao jedini pravi defenzivni veznjak.
- Nikada, nikada se ne smije otpisati Arijan Ademi! On nije čovjek, Ademi je stroj! Nemoguće je da tako, uz sve te probleme s ozljedom, protiv Šahtara odigra onakvu utakmicu. Ma, on nije igrao, on se praktički poigravao igračima Šahtara. Dok postoji minimalna šansa da igra, znam da će stisnuti zube. No ako se trener odluči za mene, bit ću najspremniji čovjek na svijetu. Kao što sam to na svakoj utakmici koju igram, nema veze je li to Inter, Rijeka, Šahtar, Atalanta...
Điru smo već davno prozvali nasljednikom kapetana Ademija. Obojica su rođena u Šibeniku, dobri su prijatelji. Daje li mu kapetan kakve savjete?
- Puno smo pričali u posljednje vrijeme. Čestitao mi je nakon utakmice sa Šahtarom. Naravno da mi daje savjete, od njega na treninzima mogu puno naučiti. Čast mi je što mogu trenirati s takvim igračem i čovjekom. Jer on nije običan kapetan, Ademi je i nevjerojatna osoba, mnogo pomaže nama mladima. Može biti primjer i uzor svakom mladom igraču.
Za Marka Điru vezana je jedna zaista zanimljiva priča. Ujak je četiri godine mlađem Ivanu Laći, ogromnom talentu iz Šibenika. Povezuje ih Marijana, Markova starija sestra, Ivanova majka.
Lijepe stvari
- Ivan je sestrin sin. Eto, dijele nas samo četiri godine, a ja sam mu - ujak. Za mog nećaka kažu da je iznimno talentiran napadač, ali ne pamtim kad sam ga gledao. Kad dobijemo slobodno, obično je to preko tjedna, tako da vikendom ne stignem pogledati nećakove utakmice. Prošle je sezone bio najbolji strijelac Prve HNL za kadete, svi o njemu govore kao o bogomdanom talentu. Ima nos za pogodak, mislim da je u posljednjoj utakmicu zabio četiri pogotka. Trenira s prvom momčadi Šibenika, mislim da ima dva nastupa za seniorsku momčad. Zasad sve ide svojim tijekom, ali naravno da treba mnogo raditi. Dobro je da trenira s prvom momčadi, da osjeti prave duele. Iskreno, mislim da je prerastao svoj uzrast.
Ove sezone Ivan se skoro sudario s ujakom Markom na utakmici, na Šubićevcu su igrali Šibenik i Dinamo 2. Marko je igrao za Modre, ali Ivan ipak nije ušao. Da jest, za koga bi navijala Marijana, Ivanova majka i Markova sestra?
- Ha, u toj smo utakmici izgubili s 0:1, primili smo pogodak u posljednjoj minuti nakon kornera. Sestra je navijala za neodlučeno, ali da je igrao nećak, ne znam za koga bi navijala, hahaha...
Inače, kad smo kod obitelji, Markov brat Nikola također je bio nogometaš.
- Nikola je igrao za Šibenik i Hajduk, tako da smo svi u nogometu. Zasad sam ja napravio najveći iskorak, ali očekujem velike stvari i od nećaka Ivana. Nitko ne bi bio sretniji od mene da i on jednog dana debitira u Ligi prvaka. Pred nama su dvojicom, držim, lijepe nogometne stvari. Inače, upravo sam nećaku poklonio dres u kojem sam debitirao u Ligi prvaka.
Marko je na nešto posebno ponosan.
- Nakon debija u Ligi prvaka stizale su mi brojne poruke, naime, ušao sam u povijest kao prvi Skradinjanin koji je igrao Ligu prvaka! Nadam se da nisam posljednji, san je mog nećaka Ivana da i on bude kao ujak. Kad sam debitirao, on je bio uzbuđeniji od mene, bio je u Maksimiru. Ponosan sam što sam iz Skradina, zato se ponekad naljutim kad kažu da sam Šibenčanin. Naravno, svaka čast Šibenčanima, ali ja sam samo rođen u Šibeniku, cijeli sam život do dolaska u Zagreb živio u Skradinu i ne bih ga nikad mijenjao za sve gradove svijeta.