S nestrpljenjem se u Maksimiru očekuje obraćanje naciji izbornika Ante Čačića. ‘Više od nekoliko’ – bio je odgovor Zorana Mamića na pitanje koliko Dinamovaca očekuje na popisu za utakmice s Izraelom i Mađarskom. Jedan je svakako siguran.
Marko Pjaca i inače je izbornikov ‘liebling’ a s obzirom da je u posljednje vrijeme ušao u formu, ne postoji razlog da ga se izostavi. Na Čačićevom popisu vjerojatno će se naći ime Gordona Schildenfelda. Osim što pripada ovoj generaciji Vatrenih, Schifo se ekspresno vratio nakon ozljede i s pravom računa na priliku. Treće ime koje se nametnulo u posljednje vrijeme je ono Domagoja Antolića. Okej, rečenica ‘kapetan Dinama uvijek može računati na poziv ‘ dio je folklora ali činjenica je kako proljetne igre veznjaka Dinama zaslužuju priliku. Uostalom, Antolić je bio na spisku za Rusiju s kojeg je otpao zbog ozljede, a sada je u boljoj formi nego tada…
- Što se mene tiče, nikada se nisam gurao kroz medije pa neću niti sada. Drugi su tu da ocijene kako igram i da li te igre zaslužuju poziv izbornika – rezervirano je počeo Marko Pjaca koji nije htio gatati oko imena suigrača iz Dinama koji bi se mogli naći u kadru Ante Čačića.
U La Mangi nisam ležao
- Volio bih da ih bude što više jer imamo igrače u svlačionici koji po kvaliteti i formi zaslužuju svoje mjesto u reprezentaciji. Evo, sad sam se sjetio Pivarića. Žao mi je zbog svega što mu se dogodilo, ali to je život – uzdahnuo je krilni napadač Dinama iza kojeg je teško razdoblje. Ozljeda gležnja trajala je duže nego je to bilo za očekivati što je stavilo određene upitnike pored njegova imena. A onda je krenula proljetna sezona u kojoj Pjaca briljira… Skromno će prihvatiti komplimente, ali i naglasiti kako njega ne iznenađuje brzina kojom je dosegao formu.
- Pa nisam ležao na pripremama. Nisam igrao utakmice, ali sam naporno radio sa strane. Uostalom, bio sam u punom pogonu prvi dio sezone a to se ne može izgubiti samo tako. U Španjolskoj sam gledao suigrače i naglo postao gladan nogometa i lopte. Jedva sam čekao da opet istrčim na travnjak. Super se osjećam i guštam u svakom trenutku. Iako se gležanj javi tu i tamo, stisnem zube i idemo dalje. Uostalom, mislim da ne postoji sportaš kojeg ništa ne boli. To je nama pod normalno - priča Pjaca.
A pod ‘normalno’ se može shvatiti i izgled tablice HNL-a. Dinamo je otišao na pet bodova nakon što su u derbiju srušili Rijeku koja je u Maksimiru razočarala. Iako, u Maksimiru ne prihvaćaju takvu tvrdnju. Oni će reći kako je Rijeka igrala koliko joj je Dinamo dozvolio…
- Rijeka je sigurno dobra momčad i klub koji svake sezone raste u svim segmentima, ali Dinamo je ipak Dinamo! U derbiju smo igrali točno kako smo se dogovorili i na kraju zasluženo slavili. Ne mogu reći da su me razočarali jer sam znao da smo bolji, ali nisu niti precjenjeni. Možda je najveća istina da je Dinamo bio podcjenjen uoči proljetnog nastavka sezone. I to je jedina istina. Pet bodova je solidan kapital, ali on ne nudi niti zeru opuštanja. Jedan kiks i Rijeka je opet Rijeka. Idemo jako do kraja – poruka je iz svlačionice Dinama.
Nakon Slaven Belupa, ‘modri’ imaju tjedan dana do Lokomotive što će biti zagrijavanje pred dvostruki okršaj s Hajdukom na Poljudu. Prva utakmica polufinala je 16., tri dana kasnije je najveći hrvatski derbi. Iako će se u Dinamu poslužiti onom ‘idemo utakmicu po utakmicu’, Pjaca priznaje da sve češće u mislima odluta na Poljud.
Najradije u Maksimiru
- Veselim se tim utakmicama jer rijetko kada imamo priliku igrati u takvoj atmosferi i pokazati našu kvalitetu. Nije tamo lako igrati, daleko od toga, kao što nikada ne možeš računati na pobjedu. Ne želim govoriti u ime suigrača, ali od mene se može očekivati maksimum u te dvije utakmice.
Marko Pjaca još uvijek se nije veselio pogotku Hajduku u dresu Dinama. Zabio je svojevremeno na Poljudu kao igrač Lokomotive, u listopadu 2013. u porazu 3-1. Za razliku od Rijeke kojoj je stavio dva komada koncem prošle sezone.
- Najradije zabijam na stadionu u Maksimiru. Tu sam doma i još uvijek mi nema ljepše stvari nego zabiti u dresu Dinama na svom stadionu. Ako me pitate kome bi radije zabio, onda je to Hajduk. Svaka čast Rijeci i svim ostalima, ali zabiti za Dinamo na Poljudu je ipak dimenzija više u odnosu na sve ostalo. Za Zagrepčana nema bolje od toga.