Igrao je pola sata u trenucima kad je Rijeka već bila u minusu i kad se vidjelo da se ne može ponovno podići. Igor Bišćan ga nije gurnuo u sastav od prve minute, što je bilo poprilično iznenađenje, umjesto njega ušao je mladi Bušnja, koji je na koncu bio najbolji igrač Rijeke. Kad je ulazio u igru, bio je dočekan zvižducima s tribina, plavi navijači mu očito nisu oprostili onakav odlazak iz Dinama.
Dakle, mladi igrač je pri ulasku na travnjak imao neprijateljsko raspoloženje publike, pa mu sigurno nije bilo lako. Također, kad se ulazi kao džoker kad momčad gubi i kad je u podređenom položaju također otežava pokazivanje pravog nogometnog umijeća. Jer praktički, Murić u tih pola sata i nije imao mogućnosti pokazati što zna.
Sigurno je imao veliku želju svidjeti maksimirskoj publici, možda je u njemu proradio i inat kad je čuo zvižduke, ali nismo baš previše vidjeli od njega. Jednostavno kazano, nisu ga koristili suigrači koji su lagano tonuli pod naletima Modrih. Trud je bio vidljiv, ali svi znamo da je Murić igrač koji se ne gleda kroz trud i borbenost, već kroz svoju tehniku i brzinu. To nije mogao pokazati, jer su bile takve okolnosti.
Konačno, Dinamo je, u kojem god da sastavu istrči, prekvalitetna momčad za ostalo društvo u HNL-u, pa je onda svakome, koliko god kvalitetan bio teško i zahtjevno pokazati nešto više, ono što bi moguće ponudio u utakmicama sa slabijim suparnicima, od odnosno da igra u boljoj momčadi. Dakle, zaključno, Murić je imao premalu minutažu, ušao je u krivo vrijeme...