U lipnju prošle sezone za Dinamo je potpisao Sadegh Moharrami. Svidio se taj Iranac upravi Modrih, pogotovo što je izrazito brz. Kad krene, nemoguće ga je zaustaviti. Vidi se i da zna s loptom, pogotovo u napadačkim akcijama, premda mu često nedostaje taj završni čin. Precizno dodavanje ili precizan udarac. Ali, to i jest ono na što su nas svi upozoravali kad su pričali o desnom beku Persepolisa. Jasno je da ima sjajne predispozicije, fizičke i nogometne, ali i da Bjelica mora imati strpljenja. Što će on, vjerojatno i imati, poznavajući njegovu trenersku filozofiju.
Jer, koliko god zna zadiviti nekim potezom i prolaskom, Moharrami ponekad zna biti i “Moha bez glave”. Uzme loptu, krene kroz trojicu, izgubi je i eto kontre. Napravio je protiv Slavena jednu opasnu pogrešku, izgubio je loptu baš negdje oko centra, da su gosti bili malo pribraniji, mogli su ozbiljno ugroziti Livakovića. Kažu nam i njegovi suigrači da je mladić uistinu poseban, da se vidi da ima natprosječne mogućnosti, ali da i njih nekad iznenadi odabirom poteza.
Kad treba dodati i otići naprijed, on pokušava proći igrača, uporan je u tome i dok ne prođe ne odustaje. No, to su sve stvari koje Moharrami može naučiti, taktičke su prirode, kad se prilagodi na europski nogomet, koji mu je dosad bio potpuna nepoznanica, vjerojatno će se vidjeti i napredak u njegovoj igri. Samo ga treba istrpjeti. I još nešto. Moharrami ima jezičnu barijeru, slabo govori i engleski, morat će i tu napredovati da bi što lakše i nogometno napredovao. Možda će mu trebati vremena više nego drugima, ali dojam je da ga se isplati čekati.