HNL

Drmić: 'Da su me nazvali iz HNS-a igrao bih za Hrvatsku, ali nitko se nije javio...'

AUTOR:
  • Slobodna Dalmacija

  • OBJAVLJENO:
  • 07.03.2014. u 14:37

  • Prodrmao je Hrvatsku, onu istu za koju je tako želio zabijati. Ali, sudbina je htjela drugačije, a njezina je zadnja, pa sad zabija – Hrvatskoj!?

    Komada dva. Josip Drmić, 21-godišnji Hrvat podrijetlom iz Srednje Bosne, iz Viteza, do jučer uglavnom nepoznat lik hrvatskoj javnosti, već danas lice s naslovnice. I glavni svjedok u procesu "narod protiv HNS-a" u kojem je glavna točka optužnice "zašto ovaj ne igra za Hrvatsku".

    "Žao mi je što ne igram za Hrvatsku, tužan sam zbog toga. Ali, nitko me iz Hrvatske nije zvao, ni mene, ni moju obitelj", požalio se Josip poslije utakmice u St. Gallenu u kojoj je s dva gola donio Švicarskoj 2:2 protiv "Vatrenih" i otkrio da je prije susreta pjevušio u sebi Lijepu našu u vrijeme njezina intoniranja. Riječi ga je naučila majka Gordana.

    Znači, da su te zvali iz Hrvatskog nogometnog saveza igrao bi za "Vatrene"?

    - Sigurno bi bila druga priča. Znam da je Slaven Bilić više puta dolazio kod Rakitića i Petrića doma, silno se trudio i upirao da njih dvojica zaigraju za Hrvatsku, vidjela se ta velika želja. Kod mene nije bilo tako. Tužan sam bio, razočarao sam se... Ali, moram gledati naprijed u životu, Švicarska je za mene učinila sve, na tome sam zahvalan i dajem cijelog sebe kad nosim švicarski dres. Ali...

    ... ali?

    - Krv nije voda, u meni teče hrvatska krv. Evo, ja vam slušam narodnu glazbu, a ne onu šta slušaju Švicarci.

    Koju narodnu?

    - Sandru Afriku! Super izgleda ha, ha.

    Slušaš ili gledaš?

    - I slušam i gledam ha, ha...

    Prije ćeš u Južnu Ameriku nego do Afrike?

    - Aaaa, ne znam, vidit ćemo još. Ne živi se od dva gola...

    Ideš na Svjetsko prvenstvo u Brazil? Nakon ove utakmice sigurno si bliže.

    - Ne znam, ništa nije sigurno. Sad sam skoncentriran na kraj sezone u Bundesligi, želim s Nurnbergom ostati u ligi, odigrati što bolje mogu. A tek onda dolazi Svjetsko prvenstvo. Ne bih o tome pričao velike priče, prvo se moram dokazati na terenu.

    Taj tvoj Nurnberg je jedna od najčudnijih momčadi u Europi ove godine. Jesenski dio okončali ste bez pobjede u 17 utakmica, s čak 11 remija i samo šest poraza. Pretposljednji.

    - Ne možeš vjerovat' što nam se sve izdogađalo! Puno nesreće, malo suci, malo psiha, vodimo 3:0 u Hannoveru i odemo kući s 3:3!? Igrali smo dobro, ali nikako pobijediti.

    Krenilo je ipak, tri vezane pobjede i već ste u sigurnijoj zoni. Pomoglo je i vaših 11 golova.

    - Ali još nismo sigurni. Bit će gadno do kraja, iza nas su velikani njemačkog nogometa, Hamburger, Stuttgart...

    Na utakmicu protiv Hrvatske, osim golova, podsjećat će te i dres Luke Modrića. Ciljao si njegov dres prije utakmice ili se razmjena dogodila spontano?

    - Spontano se nisam odvajao od njega zadnjih pet minuta ha, ha! Pazio sam da mi ne pobjegne, čekao sam kraj da odem kod njega i da ga pitam za dres.

    Baš Luku?

    - Hrvatski dresovi su oduvijek moja velika želja, bilo čiji. Istina, najviše bih volio dres od Petrića, ali njega nije bilo na ovoj utakmici. I Olić je moj idol, Modrić...

    Šta ti je rekao dok ste mijenjali dresove, vidio sam da ste popričali?

    - Čestitao mi je, rekao da nastavim tako igrati. Zahvalan sam mu...

    Švicarska ima dobru grupu u Brazilu, vi i Francuzi veliki ste favoriti u odnosu na Honduras i Ekvador.

    - A, ne bih tako rekao. Prema svima treba imati respekt, svi na Svjetskom prvenstvu znaju igrati lopte. I Španjolska i Honduras. Svi će doći spremni i nabrijani.

    Kakve šanse daješ Hrvatskoj?

    - Velika su imena u toj grupi... Ali, vidio sam što Hrvatska zna i može, ima igrače svjetske klase koji su i prava momčad. Niko Kovač senzacionalno radi s njima, oduševljen sam kako ih vodi. Želim im sve najbolje u Brazilu, navijat ću za njih. Imam dobar osjećaj...

    Koliko si upoznat s nogometom u Hrvatskoj, klubovima, igračima?

    - Navijam za Hajduka!

    Opa, evo meni naslova! Od malih nogu...

    - Ha, ha... A za koga ću drugoga? Imam kuću dolje u Splitu, tamo mi je obitelj, mama i ćaća. Kad sam dolje odem do Poljuda, pogledam utakmicu. Evo, bio sam za Božić u Splitu, na ponoćki sam vidio Ivana Perišića... Novu sam dočekao u Zagrebu.

    Mogao je biti i Vitez od Bosne, ali familija je davno odselila u Švicu. Nakon što su preminuli baka i djed u Vitezu je ostala samo daljnja rodbina.

    U ovakvim razgovorima uvijek ide i pitanje "hoćeš li jednog dana zaigrati za Hajduk", ipak je ovo Slobodna Dalmacija. Ali ga to nećemo pitati, Josipova vrijednost po transfermarktu od šest i po milijuna eura odgovor je sam po sebi.

    No, planiraš li, možda, iako su to daleki planovi, jednoga dana poput svojih roditelja obiteljsko gnijezdo saviti negdje u Dalmaciji?

    - O da, svakako! Obožavam more, volim Split. Pa ja već imam gnijezdo tamo, sagradili smo veliku kuću u Nemiri kod Omiša u koju ću često dolaziti. Kombinirat ću život u Zurichu i Splitu.

    Nemira(n) je životni put Josipa Drmića. Hrvat iz Bosne, igra za švicarsku reprezentaciju i njemački klub, mašta o Splitu. Nogometni dr. Jekyll i mr. Hyde. Igra za Nijemce i Švicarce, navija za Hajduk i tuguje za hrvatskim dresom. Dr. Josip i mr. Drmić.

    Kojemu želimo da ovo ljeto ne dođe u Dalmaciju! Ipak je Brazil ovoljetni hit, neka ga tamo.