DVA NOVA ČLANA KLUBA 200! TRENERI HAJDUKA I RIJEKE OVOG VIKENDA ULAZE U ODABRANO DRUŠTVO Keka i Vulića ne zanimaju brojke, nego kako skinuti dinamovce

Matjaž Kek i Zoran Vulić obilježit će ovog vikenda vrijedan jubilej i ući u odabrano društvo trenera koji imaju 200 utakmica na HNL klupama. Prije njih to je pošlo za rukom još jedanaestorici trenera koji su svaki na svoj način obilježili hrvatski nogomet, popis predvodi Stanko Mršić s vođenih čak 460 utakmica u domaćem prvenstvu, slijede Ilija Lončarević (321), Ivan Katalinić (270), Igor Pamić (248), Mile Petković (237), Miroslav Blažević (232), Dražen Besek (223), Nenad Gračan (218), Luka Bonačić (211), Ivo Šušak (209) i Branko Ivanković (203). Naravno, i Kek i Vulić su kroz dosadašnjih 199 utakmica stavili svoj pečat HNL-u, a iako je Splićanin još 1998. sjeo na klupu Hajduka, Matjaž Kek je u pet i pol riječkih godina ipak uspio osvojiti više trofeja.

Zoran Vulić peti put je sjeo na klupu Hajduka točno na vrijeme da zajedno s Matjažem Kekom uđe u renomirano trenersko društvo, ali što je za obojicu (i njihove klubove) još važnije i da hvatajući brojke osobnih dostignuća od svojih momčadi naprave kvalitetu koja je spremna zaustaviti Dinamo. Kek i Vulić apsolutno imaju trenersku kvalitetu za takvo što, obojica su već osvajala trofeje, vodili velike utakmice, HNL okruženje kao i specifičnosti u kojima egzistiraju Rijeka i Hajduk dobro su im poznate... Za obojicu praktički nema velikih tajni, trenerski posao i odnose u HNL-u imaju u malom prstu, kao i iskustvo stvaranja kompetitivne momčadi. Vulićev Hajduk je u sezoni 2000/01. uzeo titulu u mrtvoj utrci s Dinamom, Kekova Rijeka je pretprošle sezone morala odigrati savršeno prvenstvo da bi bila ispred Modrih, što dovoljno ilustrira da im se ti rezultati nisu dogodili slučajno. I nema dvojbe da ih žele ponoviti.

Uostalom, i neke brojke koje su ostvarili posebno su vrijedne pažnje, jer osim što će ovog vikenda ući u “klub 200” HNL-a, Kek i Vulić su ujedno treneri koji su najbrže od svih stigli do brojke od stotinu pobjeda u HNL-u. Matjažu Keku za takvo dostignuće trebalo je 158 utakmica, Zoranu Vuliću 164, dok im ostatak konkurencije nije toliko blizu budući da je prvi idući Miroslav Ćiro Blažević s 202 utakmice na klupi.

Podrška kluba

- Drago mi je što sam barem po tome u vrhu hrvatskog nogometa. Keka treba apsolutno pohvaliti po odličnom radu, po nekim novostima koje je donio u hrvatski nogomet, ali naglašavam, za uspjeh trenera je uvijek ključna podrška kluba. Kek je ima jer ju je i zaslužio. Ovo je samo nova potvrda dobrog rada njega kao trenera, ali i dobrog rada cijelog kluba. Činjenica da je sve ove godine u istom klubu potvrđuje da ne postoji niti najmanja sumnja u njegov rad - rekao je Vulić kada mu je Kek uzeo primat trenera koji je najbrže došao do 100. pobjede u HNL-u, pritom i istaknuo da je u domaćem nogometnom okruženju ključno dobiti priliku za ostvariti takav rezultat.

- Kapa do poda Rijeci i Keku, nije uvijek sve bilo idealno, ali kada je trebalo klub je stao iza trenera i zbog toga svaka čast ljudima koji su za to zaslužni - istaknuo je Vulić.

Boris Kovacev / CROPIX / CROPIX

Matjaž Kek

Kada je riječ o prilici da se ostvari takav rezultat, dobro zna što govori budući da su njegovi mandati na klupi Hajduka često puta bili isprekidani zbog čega mu je nedavni povratak čak peti u trenerskoj ulozi. Uostalom, to je i razlog zbog kojeg je Vuliću trebalo čak 7469 dana da dočeka 200. utakmicu u HNL-u, a Matjažu Keku “samo” 2032 otkako je prvi put vodio Riječane.

Autoritet znanja

Čijih 200 klupa ima veću težinu ostavit ćemo svakome da sam prosudi, puno je subjektivnih i objektivnih okolnosti koje na taj sud mogu utjecati, broj dana na putu do tog cilja dovoljno sugerira da su obojica prošli kroz specifične okolnosti. Vulić se svaki put iznova morao dokazivati u svom Hajduku (uz epizode u Istri 1961, Rijeci i Splitu), Kek se na Kvarneru od prvog dana nametnuo autoritetom znanja i obojica su danas glavna prijetnja maksimirskim trofejnim snovima. Zadatak Keka i Vulića je pokazati da ono što smo do sada vidjeli od Rijeke i Hajduka nije njihovo pravo lice i da će Modri morati proliti još znoja da trofej ostane u njihovim vitrinama. Uostalom, sami će reći da su brojke zabava za navijače i novinare, njima će istinsko zadovoljstvo predstavljati samo osvajanje trofeja.