Dvije slike, jedna objavljena fotografija iz Budimpešte i jedan zaustavljeni televizijski signal iz Rostova, našle su se početkom tjedna u funkciji portretiranja Hrvatskog nogometnog saveza kao organizacije odgovornih ljudi, koji drže do harmoničnih odnosa sa susjedima i pronicljivo vode svoj biznis, ali rezultat je suprotan, nimalo impresivan cušpajz u koji je udrobljeno prilično politikantstva i demagogije te prstohvat neukusnog cjenkanja.
Prva slika iz svečane lože Groupama Arene možda bi u rukama vještog piarovca progovorila nekoliko stotina nacifranih riječi, ali na ekranu potpisanog novinara ona kaže najviše dvije upitno intonirane rečenice iz usta kiselo nasmiješenog Viktora Orbana. "Zar naši graničari spavaju? Tko je ove pustio preko žice?", uzdignutih obrva mađarski premijer kao da poziva na red dok pozira u društvu oduševljenih gostiju iz Hrvatske ( Davor Šuker, Zdravko Mamić, Branko Mikša) od kojih je barem jednog, onako antropomorfološki, lako moguće zamijeniti za sredovječnog migranta s Bliskog istoka. U zagrljaj pobjedničkoj mađarskoj reprezentaciji, koja se sprema na veliki turnir nakon trideset godina apstinencije, delegacija HNS-a potrčala je kako bi ponovno plastično pokazala da joj je politika od prvorazrednog interesa, iako nas godinama uvjerava u suprotno.
Političare poput Orbana koji izdašno financiraju nogomet Šuker i društvo spremni su zasipati izrazima divljenja i nazivati vizionarima i velikim državnicima. Od onih koji upozoravaju na ukorijenjen kriminal u organizaciji brane se dobro utvrđeni iza teze o svetoj autonomiji nogometnog saveza čije probleme neće rješavati vladajuća politika. Sličnu demagošku klackalicu koristili su godinama nogometni dužnosnici diljem planeta, ali ona više nije pouzdan zaklon otkako je globalnu utakmicu prekinuo FBI i krenuo u lov na sve te pustopašne milijunaše i nedodirljive "mistere od deset posto"...
Zaustavljen signal iz Rostova prema Prisavlju prirodan je nastavak kolaža u kojem Davor Šuker brusi autoritet na mjestu koje za to nije predviđeno. Nakon što je ljetos oduzeo nacionalnoj televiziji onaj varaždinski dvoboj s Gibraltarom nezadovoljan ponuđenim iznosom, sada je otišao korak dalje pa sa šefovima HTV-a nije htio niti službeno komunicirati jer je dvadeset tisuća eura navodno ponižavajuća cijena za dvoboj šarenih reprezentacija Rusije i Hrvatske. S jack-potom od desetak milijuna Uefinih eura koji putuju prema HNS-ovoj blagajni nakon što je reprezentacija ovjerila vizu za Euro, "vatreni" su trebali ostati dostupni svakom kućanstvu koje plaća televizijsku pristojbu javnoj televiziji. Pozivanje na primjere velesila koje su debelo komercijalizirale svoj nogomet prodajom televizijskih prava u našem je slučaju neumjesno; nemamo na obzoru Rupperta Murdocha koji bi bezobrazno visoko licitirao i omogućio reprezentaciji i klubovima da plivaju u televizijskom novcu, nemamo na Šukerovu žalost niti Orbana koji bi pokrenuo veliku nogometnu perestrojku i izgradio moderne stadione. Imamo manje zabavnu nogometnu svakodnevicu, policijske marice pod maksimirskim zapadom, inkriminacije za milijunske pronevjere i malo svjetla u vidu reprezentacije koja je i dalje naša, javna stvar...