Eduardo da Silva više nije hrvatski reprezentativac. Kockasti dres stavit će na vješalicu zbog Zdravka Mamića čiji je utjecaj na odabranu vrstu neformalan ali ogroman. Barem tako tvrdi napadač brazilskog Flamenga koji se zahvalio svim prijašnim trenerima i osoblju. Nije imenovao Kranjčara, Bilića, Štimca i Kovača ali je u oproštajnom pismu iskoristio riječ 'prijašnji izbornici' što aktualnog izbornika elimira iz kruga zahvalnih.
Uglavnom, to je skraćen sadržaj pisma kojim se Eduardo oprostio od reprezentacije, a koje je u utorak ujutro poslao HNS-u. Nakon što je pričekao neko vrijeme da nogometni savez to objavi na službenim stranicima, Dudu je pismo prosljedio medijima. Sličan scenarij kao i kod njegova prijatelja Ognjena Vukojevića mada se od Dudua očekivala otvorenija i direktnija komunikacija prema javnosti kojoj se također u tom pismu zahvaljuje.
Poštovani, izvješćujem Hrvatski nogometni savez da ubuduće ne namjeravam nastupati za "A"- reprezentaciju, napisao je Eduardo u priopćenju u kojem označuje definitivan kraj igranja za Hrvatsku.
U "A" -reprezentaciju bio sam pozvan 64 puta u posljednjih deset godina, računajući od mojeg prvog nastupa za hrvatsku vrstu protiv reprezentacije Irske u Dublinu 2004. Za reprezentaciju sam dao 29 golova, To znači da sam od sada aktivnih igrača najbolji strijelac reprezentacije i ujedno u povijesti reprezentacije drugi po učinkovitosti.
S velikim sam ponosom i zadovoljstvom nastupao u dresu hrvatske reprezentacije i predstavljao hrvatski nogomet širom svijeta. Nastojao sam maksimalnim angažmanom opravdati povjerenje izbornika.
Jednako tako bilo mi je važno opravdati povjerenje koje su mi dali naši navijači, kojima se osobito zahvaljujem.
U reprezentaciji sam među igračima, trenerima i brojnim drugim ljudima (medicinskom službom, tehničkom službom, ekonomima i drugima) koji su itekako, svatko na svoj način, važni za njezin rad, stekao brojne prijatelje.
Stekao sam i veliko profesionalno iskustvo. Svima se njima zahvaljujem.
Zahvaljujem i svim prijašnjim izbornicima na povjerenju koje su mi ukazali i na proširenju mojih profesionalnih znanja i sposobnosti.
Nastupe za hrvatsku reprezentaciju pamtit ću samo po lijepom.
Ne mogu ipak ne reći da nije bilo teških, a za mene osobno u posljednjih nekoliko i vrlo gorkih, grubih trenutaka. Ne mogu se oteti dojmu da su takvi gorki trenuci posljedica djelovanja osoba koje formalno nisu dio reprezentacije, ali imaju stvarno velik utjecaj na njezin rad i njezine vodeće ljude. Smatram da sam zbog toga lišen poštenog i pravednog tretmana.
Taj utjecaj, prema mojem mišljenju, imao je za posljedicu i smanjenje ukupnog dometa reprezentacije tj. nesumnjivo je doprinio da rezultati reprezentacije nisu bili onakvi kakvi su zaista mogli biti.
EDUARDO DA SILVA
Reprezentacija: 64 nastupa, 29 golova
Debititao: 16. studenog 2004. godine
Trofeji: 4 ukrajinska prvenstva, 3 ukrajinska kupa, 2 ukrajinska suprkupa, 2 hrvatska prvenstva, 2 hrvatska kupa, 2 hrvatska superkupa
Klupska karijera:
Dinamo (2001-2007)
Najbolja sezona Eduarda u Dinamu bila je ona 2006/07 kad je u HNL-u postigao 34 pogotka. Iste je sezone postao i prvi igrač koji je od 1992. godine postogao hat-trick na vjećitom derbiju s Hajdukom, (3:0 na Maksimiru, 19. svibnja 2007. godine), a taj isti dan s sedam golova postao je najbolji strijalac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.
Arsenal (2007-2010)
U redove Topnika stigao je 2. srpnja 2007.godine. U pripremnom razdoblju u Amsterdamu protiv Lazija je postigao svoj prvi gol za Arsenal, a u uzvratnoj utakmic 3. pretkola protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u skužbenim utakmicama. Do sredine prosinca te godine čekao je svoj premierligaški prvijenac, zabio ga je Evertonu.
Šahtar (2010-)
S najboljim ukrajinskim klubom ukupno je osvojio 9 trofeja, ali trener Lucescu ga u posljednje vrijeme ne vidi kao napadača koji mu je član udarne jedanaestorice. Spominje se da bi Eduardo u ovom prijalaznom roku mogao promijeniit klupsku srdedinu.
Hrvatska (2004-2014)
Eduardo je uzeo hrvatsko državljanstvo 2002. godine, a za A selekciju Hrvatske, nakon što je igrao za U-21 selekciju debitirao je 2004. godine protiv Irske. Premijerni pogodak za Vatrene postigao je na Carlsberg Cupu 2006. godine protiv Hong Konga u utakmici za treće mjesto.