Igor Bišćan se - umorio. Ne od posla koji je radio na Rujevici, jer radio ga je sjajno i uživao je u njemu. Nažalost, umorio se od ružne atmosfere u kojoj je neprekidno radio od prvog dana kako je sjeo na Rijekinu klupu. Armada ga je prva dočekala na barikadama, a kada se ona sklonila u stranu, počeli su stizati udarci s drugih adresa. Posljednjih smo tjedana uporno slušali i čitali da su Rijekini igrači nepripremljeni, da se ozljeđuju zato što ih Bišćan ne trenira na pravi način te da su neke utakmice ispustili zato što je Bišćan prije svega trener defenzivac.
Bišćan je - kažu nam upućeni - još u petak rekao predsjedniku Damiru Miškoviću da mu je već dosta takvog ozračja, stalnih napada, rata s Armadom, izmišljenih izjava i incidenata, te da će mu utakmica u Puli biti oproštajna. A Igor Bišćan uvijek je bio tip koji će ono što naumi i napraviti.
U Rijeku je došao početkom listopada prošle godine nakon što je trofejni trener Matjaž Kek odlučio odstupiti. Momčad je bila četvrta u prvenstvu, imala je lošu seriju rezultata, a i igre su joj bile poprilično blijede. Riječki su kroničari stalno podvlačili da to nije Kekova krivica, nego da mu Mišković i sportski direktor Srećko Juričić nisu osigurali momčad za veće domete. Samo ozračje na Rujevici nije bilo dobro, jer navijači su stajali iza Keka kao najvjernija vojska, a slave kritika bile su usmjerene isključivo prema Miškoviću. To nikako nije bila dobra klima za novog trenera, tko god on bio.
Igor Bišćan tih je dana već imao pripremljenu kartu za Cipar, gdje je trebao preuzeti Anorthosis, ali Miškovićev poziv bio je dovoljan da krene za Rijeku. Znamo da je u debitantskoj sezoni uveo Rudeš u Prvu HNL, da je Olimpiji nakon niza sušnih godina priskrbio dvostruku krunu u Sloveniji, ali Rijeka je bila izazov u kojem je Bišćan svima nama trebao pokazati kakav je trener. I zato je bez ikakvih rezervi i pitanja prihvatio poziv s Rujevice.
U samo nekoliko tjedana “neperspektivnu” momčad - kako su joj mnogi u Rijeci “tepali” - pretvorio je u čvrstu družinu prepoznatljive igre. Brzo su stigli i rezultati koji su momčad doveli do čvrstog drugog mjesta u prvenstvu, ali i do velike pobjede u finalu Kupa izborene protiv sjajnog Dinama. I baš je u toj utakmici Bišćan svojim trenerskim znanjem nadmašio Nenada Bjelicu, trenera koji je s Dinamom zadivio nogometnu Europu.
Sve je to Bišćan napravio bez podrške Armade, navijača koji su iznimno važan dio kluba. Tko god misli drugačije, jako se vara, jer bez njezine podrške Rijeka nije klub u punom smislu te riječi. Bišćana Armadini pripadnici nisu htjeli prihvatiti zbog nekakvih benignih izjava u vrijeme dok je bio mlad igrač Dinama. Besmisleno, ali bilo je tako. Kasnije je pak postalo jasno da se Armada, ustvari, obračunava s Damirom Miškovićem i njegovom politikom vođenja kluba, a Bišćan i njegov pomoćnik Pilipović u toj su borbi bili samo isturene žrtve.
Nakon što je osvojio Kup, Bišćan se nadao da je pokazao i trenersku klasu, ali i da je zaslužio poštovanje svih Rijekinih navijača, pa i pripadnika Armade. Nažalost, njihov bojkot nije prestao, a mučno ozračje postajalo je iz dana u dan sve gore i gore. U petak je mladi trener to odlučio presjeći. Vjerojatno dijelom i zbog toga što računa da će tako možda pomoći klubu da izađe iz te mučne priče.
Igor Bišćan na stolu ima ponudu da bude izbornik U-21 selekcije, ali kažu nam da to nije uloga koja ga nešto posebno zanima. Bišćan je mlad trener i očito želi svakodnevni rad. S obzirom na pokazano (i) u Rijeci, ponuda će biti, i to jako puno. Hrvatska je u Bišćanu dobila mladog, modernog i karakternog trenera koji će u životu uvijek raditi na svoj način. I nikako drugačije...