FOTO: IZRAVNI KONKURENTI U GRADSKOM VRTU BEZ POBJEDNIKA, ZAKOMPLICIRALA SE SITUACIJA PRI VRHU Lokomotiva namučila Osječane na teškom gostovanju

Svakom po bod. Za ona druga dva svatko će žaliti sa svojim razlozima. No, Osijek je bio taj koji je bio bolji, koji je u svojoj igri prezentirao nadmoć i veliki napadački žar. A ono najbitnije, neutralnom promatraču, derbi je bio dobar i opravdao očekivanja.

Opreznost je početkom igre bila glavno obilježje s obje strane. Težište događanja bilo je na sredini igrališta gdje su i jedni drugi ispitivali kako se nametnuti i razviti svoj način igre. Steći nadmoć i prevlast baš na tom dijelu gdje se akcija osmišljava i začinje. Možda se tada Lokomotiva bolje snalazila, ali u igri Osijeka je bilo očito kako se s toliko nestrpljenja i zanimanja prvog nastupa Kleinheislera isplatilo čekati. Mađar je preuzeo konce igre Bijelo-plavih i puno toga začinjao preuzimajući puno odgovornosti. U 12. minuti je osmislio i pokrenuo akciju po desnoj strani kada je poslužio Marića a ovaj kao rukom loptu servirao za Špoljarića koji je bio sam na sedam metara od vrata gostiju. Čekala se samo egzekucija ovog posljednjeg, ali on se iznenada okliznuo, loptu ni zahvatio nije i velika je prigoda Bijelo-plavih nepovratno propala. Jedina je korist od svega bila što je nakon toga obrana Lokomotive počela pokazivati znake nervoze, ali i da su domaćini u svoje napade krenuli s daleko više ambicija nego do tada.

Jačao je pritisak ka kaznenom prostoru gostiju sve više. Nastupilo je razdoblje nadmoći Osijeka kojem je Lokomotiva sve teže odgovarala. Nije imala druge nego činiti ono na što ju je domaćin ograničio, čekati prigodu za kontranapad. Iako nakon ubačaja iz kornera, pa odbijene lopte s desne na lijevu stranu pred domaćim se vratima našao Datković koji je iz blizine, doduše iz teške pozicije, poslao loptu pokraj vrata. Lijepa je bila i na drugoj strani prigoda domaćibn kada je Pilj prošetao s lijeve strane, izmijenio dodavanje s Marićem a onda htio uputiti udarac s dvanaest metara. Međutim, od njegove noge upućena lopta nije ni krenula ka vratima već sasvim na desnu stranu iako je to bila akcija za pljesak i vrlo obećavajući pokušaj domaćina.

Kleinheisler koji se doista dopao opalio je u 29. minuti s više od dvadeset metara. To od nekog od Osijekovih vezista jako dugo nismo vidjeli. Samo, vratar Grbić je bio oprezan i siguran, obranio je loptu upućenu mu u donji lijevi kut. Jednako kako je bio i kada je Abazaj ka njemu uputio udarac s visine kaznenog prostora s desne strane u 34. minuti. Iako Albanac je imao i boljih rješenja, a već se polako svi u Osijeku navikavaju na to da on kada se približi protivničkim vratima ne gleda ni na što drugo osim kako sam završiti akciju. Zaprijetio je i Pilj vrlo ozbiljno u 38. minuti kada ga je poslužio Grgić, ali još je jednom vratar Lokomotive Ivo Grbić uspio sačuvati svoju mrežu. Prvi udarac u okvir Osijekovih vrata Lokomotiva je uputila u 40. minuti. Učinio je to Radonjić s dvadesetak metara, ali upitno je da li je to bio udarac, jer lopta je jedva doskakutala do vratara Malenice. A onda pred odlazak na odmor potpuno podređena Lokomotiva došla je do vodećeg gola nakon dosuđenog jedanaesterca kojeg je glavni sudac Vidulin dosudio nakon konzultacije s pomoćnikom s desne strane Križarićem. Protesti kao što nikad tako ni ne bude ni ovaj puta nisu promijenili odluku sudaca.

Igrom podređena momčad imala je rezultatsku prednost. Osijekova je ionako zahtjevna zadaća postala još zahtjevnija.

Ovaj puta mu je i sreća okrenula leđa. Nije pratila hrabre, ni više angažirane i napadački više poduzetnije. Kao da se, tko zna zbog čega u lice narugala Bijelo-plavima. A oni su i dalje jurišali ka vratima gostiju. Pritisak im je urodio plodom. Poravnali su pogotkom svog najboljeg strijelca Mirka Marića. Bio je to njegov dvanaesti pogodak u ovom prvenstvu s kojim je postao vodeći na ljestvici strijelaca Prva HNL.

Jedan je detalj silno svima upadao u oči, ljutio i nervirao nazočne gledatelje. Bogme i domaće igrače. Naime, Lokomotivini su često teatralno padali na travnjak, glasno jaukali iako za tako nešto nije bilo ni razloga ni potrebe. I sudac Vidulin to više nije mogao otrpjeti pa je Radonjića kaznio javnom opomenom. A Lokomotiva je zamalo i drugi puta povela u 73. minuti kada je Karačić poslužen od Uzunija silovitim udarcem uzdrmao gredu Osijekovih vrata. Da, zatresla im se greda ali ne i samopouzdanje. Nastavili su Bijelo-plavi tražiti način dolaska do preostala dva boda. Ostavili su pri tome i poneku prazninu u svojoj obrani, ali posljedica na njihovu sreću nije bilo. Pred kraj derbija raspale su se taktičke discipline, zaigrali su i jedni i drugi više srcem nego planom, događala su se uzbuđenja, ali ne i promjena rezultata.