Angelo, Dinamov anđeo, ove sezone i “last minute man”, napušta Maksimir! Njegove su dvojbe i razmišljanja ipak prevagnula u smjeru meksičkog Atlasa, Čileanac Henriquez Dinamova je prošlost. Ostalo je još riješiti neke detalje, formalnosti, međutim jasno je da Henriquez karijeru nastavlja u Guadalajari. Napisali su meksički mediji da Atlas Dinamu plaća samo 500 tisuća eura, no iz modrog smo kluba kasnije dobili potvrdu da je transfer ipak veći.
- Mogu potvrditi da smo završili posao, riječ je o čistom transferu, prodaji, nema nikakve posudbe ili slično, a Atlas će nam platiti milijun i pol eura. Hvala Henriquezu na svemu što je dao Dinamu, uvijek ćemo pamtiti onaj gol na Poljudu za 2:3, želimo mu sreću u daljnjoj karijeri - rekao nam je jučer oko podneva član Dinamove uprave i financijski direktor Matej Škegro.
Zadovoljni su, kažu, u Maksimiru, iako nisu za Angela dobili ni 2-2,5 milijuna eura, kako se nagađalo i šuškalo, ali, ako ništa, vratili su jedan dio uloženoga, milijun i pol eura Dinamo je platio Manchester Unitedu za otkup Čileanca. Imali su ranije jačih ponuda za njega, nisu ga tada prodali, ali to je rizik posla. No, ono najvažnije, svi su ipak zadovoljni, jer Haneriquezovim se odlaskom otvara mjesto za Marija Gavranovića, Mario Cvitanović neće imati preveliku gužvu u napadu, neće biti nezadovoljnih, svatko je u toj priči profitirao. A kad već i govorimo o financijama, Modri će njegovim odlaskom i uštedjeti, Angelo je naime bio najplaćeniji Dinamov nogometaš nakon Soudanija. Sada Alžirac ostaje jedini Modri čija plaća prelazi milijun eura godišnje!
Po čemu će Dinamovi navijači pamtiti Henriqueza? Prva je asocijacija svakako baš taj spomenuti gol Hajduku u debiju na Poljudu 2014, u onom velikom preokretu kad je Dinamo od 0:2 u sudačkoj nadoknadi stigao do 2:3. Henriquez je zabio pobjednički pogodak, najavio veliku sezonu, koju je završio s 20 golova u HNL-u.
Da nije ranije završio sezonu zbog Cope Americe, koju je kasnije i osvojio, možda bi se okitio i naslovom najboljeg strijelca. U toj je, svojoj prvoj sezoni, između ostaloga, zapamćen i po četiri gola Opatiji u Kupu, kad je spriječio veliku senzaciju, možda i odlazak Zorana Mamića s trenerske klupe. No po povratku s Cope počeo je njegov pad, u iduće dvije sezone zabio je ukupno tek 13 golova. Nikad nitko nije mogao odgonetnuti zašto je Angelo uopće zapao u krizu, pokušavali su ga vratiti, no teško je pronalazio put do forme iz sezone 2014/15. Probudio se malo ove sezone, zabio devet golova u svim natjecanjima, mnoge i vrlo pamtljive: recimo hat-trick protiv Istre u Kupu, zatim gol u zadnjoj minuti na Poljudu za 1:2, isto tako i Skënderbeuu u Maksimiru za 1:1, Osijeku također u zadnjim sekundama za remi... A zadnji mu je gol bio protiv Cibalije, glavom, za pobjedu od 1:0 i oproštaj od Dinama; proljeće ipak neće dočekati u Dinamu.
Otišao je Junior Fernandes, otišao je Henriquez, još prije Sammir i Guilherme, Jonas... Dinamo sve manje ima “latino-štih”, izuzmemo li iz te priče Španjolca Olma, ostao je još samo Leonardo Sigali. Koji je također proteklih dana bio priča na tržištu. Naime, argentinski Racing poslao je u Maksimir ponudu od milijun i pol eura za pouzdanog stopera, međutim Modri su - a i sam Sigali - ponudu odbili. Više je razloga. Prvo, nije to ponuda koja izuva iz cipela da bi je Dinamo morao prihvatiti, a niti je Sigali pao na pod od svote koju bi dobio.
Drugo, Sigaliju je u Dinamu dobro, nedavno je potpisao ugovor do 2020, ima odličan status, jedan je od kapetana, ne žuri mu se kući. A treće, ne manje važno, Dinamo bi Sigalija možda i pristao prodati kad bi za njega imao adekvatnu zamjenu. Kao što je Gavranovićev dolazak otvorio vrata transfera Henriquezu, tako bi i u Sigalijevu slučaju trebalo prvo pronaći alternativu pa onda gledati može li Argentinac otići. Ali kako je uvijek moguć Benkovićev odlazak, također i Leškovićev, koji nije u prvom planu, bilo bi samoubojstvo pustiti Sigalija. Možda u dogledno vrijeme, ako Modri pronađu kvalitetnog stopera na tržištu, ali sad - nikako! Ionako argentinski klubovi u svakom prijelaznom roku zovu Sigalija kući, nikad mu nije kasno...