Kada je Hrvatska 1992. godine postala punopravna članica FIFA-e i UEFA-e, automatski se obvezala na čitav niz pravila po kojima nogomet egzistira u svijetu i Europi. Jedno od tih pravila čvrsto određuje odnos nacionalne sudačke organizacije i nacionalnih klubova. A pravilo je jasno, ono izričito zabranjuje klubovima, makar i najmanje, uplitanje u rad sudačke organizacije. Suvišno je objašnjavati zašto FIFA i UEFA i danas inzistiraju na takvom odnosu...
Stoga bi bilo zanimljivo čuti što UEFA i FIFA misle o sastanku koji je u ponedjeljak dogodio na Poljudu. Hajduk je, između ostalog, od HNS-a zatražio da u radu Sudačke komisije sudjeluje jedan član koji će doći iz Županije ili Grada u kojem Hajduk ima glavnu riječ. Delegaciji HNS-a u tom zahtjevu nije bilo ničega spornog iako je sastanku svjedočio i Ante Kulušić, predsjednik Sudačke komisije HNS-a, koji bi morao znati kako nadležne međunarodne organizacije gledaju na takve stvari. Dapače, već sljedeći dan izvršni direktor Saveza Marijan Kustić javno je poručio da će Sudačka komisija dobiti još jednog člana kojeg će nominirati Splitsko-dalmatinska županija.
Hajduk svoj zahtjev temelji na vjeri da će s tim činom poboljšati rad sudačke organizacije i učiniti ga poštenijim za sve klubove u ligi. Međutim, takvo tumačenje teško će prihvatiti neutralni promatrači, jer to je doista “izravno petljanje u rad sudačke organizacije”. Što ni FIFA ni UEFA ne dopuštaju. Oni eventualno dopuštaju da neki klub nacionalnom savezu možda predloži promjene koji bi možebitno pomogle sudačkoj organizaciji, ali ultimatum nije prijedlog. Ultimatum znači uzmi ili ostavi.
O radu sudačke organizacije u Hrvatskoj štošta bi se toga moglo reći. I pritom bi najveći prostor otišao na kojekakve propuste, gafove i afere koje se uz hrvatske suce lijepe već godinama. Neupitno je i da ista ta organizacija praktički nikada nije bila neovisna, nego se poput suncokreta naginjala tamo gdje bi joj u danom trenutku bilo toplije. Međutim, ovo je prvi put da je javno i bespogovorno prihvatila nečiji ultimatum odrekavši se prava na svoju neovisnost u radu.
Premda je takvo što zabranjeno i podložno žestokim sankcijama.