Prošlo je ljeto Hajduk pripreme počeo nešto kasnije, ali dulji oporavak nisu pomogli u stvaranju momčadi. Pitanja je bilo bezbroj, počevši od vratara, jer Bijele su u ljetnom mercatu 2018. promptno napustila čak trojica - Letica, Grbić i Stipica!
- Bez vratara? U fazi smo završnih dogovora s Dukom, koji bi za dan-dva trebao potpisati za nas - kazao je Saša Bjelanović na startu priprema 18. lipnja prošle godine.
U dubokoj sjeni zbivanja na Svjetskom prvenstvu u Rusiji počeli su Bijeli prije 12 mjeseci pripreme za novu sezonu. Iz današnjeg kuta gledanja, nisu to bili događaji za dugo pamćenje. Jer cijela razlika stane u pitanje vratara. Hajduk je ove godine već početkom lipnja otkupio Posavčev ugovor, a prošle sezone u to doba nije imao nijednog vratara. Danas ima Posavca i još trojicu, ima viška na poziciji jedinice. I nije to sve - Hajduk danas ukupno izgleda posloženo. Ne zaboravimo, prije godinu dana u svlačionici je bila velika gužva na izlaznim vratima.
- Said i Futacs su pod ugovorom, oni su kapital Hajduka i pokušat ćemo naći najbolje rješenje za klub - objašnjavao je Bjelanović dok je napadački tandem stranaca pokušavao na sve načine pronaći novi klub.
Organizacijski košmar
Posebno Futacs, koji je bez objašnjenja kasnio na pripreme stvorivši tako veliku medijsku priču.
- Bit će kažnjen - poručio je Bjelanović.
Marko Futacs
Koliko je i kada sankcioniran, nikada se nije javno objavilo, ali Futacs je ionako na kraju ljeta raskinuo ugovor s Hajdukom, pa su pitanja vezana uz mađarskog centarfora pala u zaborav. Ionako je neugodnih i nezgodnih tema bilo napretek: pripreme bez seniorskog vratara, višak lijevih bekova, stranci žele izaći s bijelog broda... Otvorenih pitanja bezbroj.
- Morat ćemo se rasteretiti na poziciji lijevog beka - dodao je Bjelanović.
Memolla, Filip i Fomitschow. Danas su sva trojica bivši igrači Hajduka, a na njihovoj je poziciji izronio Bradarić, najveća tržišna nada Hajduka u ljeto 2019. U samo godinu dana promijenio se gotovo kompletan kadar Bijelih. Oreščaninov je Hajduk praktički neprepoznatljiv u odnosu na onaj koji je na raspolaganju imao Kopić. Preobrazio se Hajduk na travnjaku u momčad kojoj pečat daju domaći igrači. Više nema Savvasa, Filipa, Saida, Futacsa i društva, stožerni su igrači momčadi Bradarić, Jurić i Nejašmić. Ali koliko se Hajduk podigao u igračkom aspektu, toliko je, pa i još više, napredovao u organizacijskom smislu, jer nema prave momčadi bez logističke i financijske podrške.
Bradarić
Danas se čini nezamislivim, gotovo nestvarnim, da je Hajduk u ljeto 2018. imao predsjednika samo na papiru. Dok su ostale momčadi slagale svoju financijsku slagalicu, Hajdukovi nadzornici, predvođeni tadašnjim čelnikom NO-a Slavenom Marasovićem i njegovim zamjenikom Antom Šalinovićem, bili su u punom zamahu procesa traženja prvog čovjeka Uprave. Kao da je početak ožujka, a ne lipnja... Smijenili su Kosa krajem travnja, raspisali natječaj, a Kos je u međuvremenu potpisivao dokumente, primao plaću, ali nije imao pravo odlučivati. Do izbora Huljaja za predsjednika 4. srpnja Hajduk su vodili nadzornici.
Kakav je to organizacijski košmar bio, najbolje govore posljedice do kojih je neizbježno došlo nekoliko mjeseci kasnije. U pripremi sezone primio se korijen jesenskog rezultata, koji se na proljeće ipak uspio podići na željenu, europsku razinu. U godinu dana drugi se kat Poljuda promijenio isto koliko i svlačionica. Hajduk danas u liku Marina Brbića ima predsjednika s iskustvom, nadzornici su na svom mjestu, u sjeni. Jer njihova uloga nikada i nije trebala biti u prvom planu.
Brbić
Što je još važnije, Hajduk ima i dopredsjednika. Ima Lukšu Jakobušića, čija je uloga jako bitna u stvaranju momčadi, ali i ukupnog ozračja oko kluba. Poslovne reference iz obiteljskog biznisa zajedno sa spoznajama prikupljenima u godinama rada u vaterpolu pružile su Jakobušiću legitimitet i širom otvorile vrata Hajduka.
Nakon svega iznesenog, ima li razloga za optimizam? Ako je suditi po tome kako su počele pripreme, Hajduk je napredovao brzinom svjetlosti. Ovo što danas ima Oreščanin ne može se ni usporediti s onim što je prije godinu dana bilo pred Kopićem: momčad u rasulu, Bjelanović s izjavama tipa “bilo bi nam lakše da imamo predsjednika”. Uza sve to nije bilo ni novca, mada se bar u tom segmentu držalo da je Hajduk na razini imena i tradicije. Ali nije bio, premda je u godinu dana prije ljeta 2018. prodao sve najbolje što je imao - od Vlašića, Ercega, Ohandze, Letice..., i kao šlag na kraju - travnjak.
Kako li se samo žutio Poljud početkom kolovoza! Stadion bez trave na kojem se nije moglo igrati, a kamoli trenirati. Sanacija je napravljena tek početkom rujna, kada je momčad već upala u krizu započevši prvenstvo bez pobjede u šest utakmica.
Ceh je platio trener
Kakvo tužno ljeto, koje i nije moglo završiti drukčije nego rezultatskim krahom momčadi, gdje je ceh, očekivano, kao i uvijek, platio samo trener. I to ne jedan, nego na kraju i dvojica. I Kopić i Vulić. A krenulo se bez momčadi, bez predsjednika, bez trave na stadionu. Kakav debakl... Srećom po nadzornike, na kojima je bila i najveća odgovornost za takvo stanje, igralo se Svjetsko prvenstvo, pa se Hajduk sklonio u medijsku hladovinu.
Na svojim greškama najteže je i najskuplje učiti, ali pozitivno je kada se test položi. Brbić i Jakobušić s Perasovićem kao potporom danas slažu kockicu po kockicu ozbiljnog mozaika. Otkupljen Posavec, produženi ugovori Juriću i Jairu, uz opasku da se kod Tudora moglo ranije reagirati, ali pritom mislimo na zimski mercato.
No u cjelini je Hajduk danas miljama daleko, miljama ispred onog kluba iz ljeta 2018. Ima organizaciju, ima kadar na travnjaku i zdrave odnose u svlačionici. Po svemu sudeći, imat će i teren. Još samo nedostaje rezultat, a taj će segment morati potpisati Orešačnin i njegov stožer zajedno s igračima. Preduvjeti su, za razliku od prošlog ljeta, ostvareni: Hajduk je danas posložen, Hajduk je “uredan i počešljan”. Zato s nestrpljenjem očekuje ždrijeb u Nyonu sljedećeg tjedna.