HAJDUK NAPUŠTA ZVUČNO IME: NA POMOLU RASTANAK S BIVŠIM KAPETANOM!? Vulić je oduzimanjem kapetanske trake poslao jasnu poruku najskupljem igraču

Osam dana priče s naslovom “Ozlijeđeni i povrijeđeni” zaključeno je još jednim oduzimanjem kapetanske trake Miji Caktašu. Deja vu, već viđeno. Isto je učinio Kopić krajem kolovoza, baš kao i Vulić početkom studenoga.

“Mijo, vrati traku; Jura, traka je tvoja”.

Te dvije identične epizode zvuče tako jednostavno, ali zamršena je priča Mije Caktaša u Hajduku. Kapetanska traka samo je vrh sante ledenog brijega, jer toliko se toga nakupilo u odnosu između igrača i kluba, koji od starta nije utemeljen na realnoj postavci. I tu je ključ cijele priče o Caktaševim ozljedama i kapetanskoj traci koja ide od Mije do “maloga Juranovića, koji je to zaslužio”. Priča o Miji Caktašu puno je veća od same kapetanske trake; Caktaš je metafora stanja i procesa kluba.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Kratki bljesak

U siječnju je Mijo Caktaš bio zaštitni znak kluba koji “zna, hoće i može”, moćnog Hajduka velikih natjecateljskih ambicija koji je privolio skupocjenog povratnika na potpis premda je on imao i drugih ponuda. Tako je u klubu prikazan dolazak bivšeg igrača Rubina. Potpisao je Caktaš za Bijele dobivši ugovor koji su sanjali prethodnici, ali sanjat će ga i nasljednici - ugovor od 40.000 eura mjesečno bio je i ostao najveći u Hajduku. Napustio je Caktaš Rubin zbog financijskih problema u ruskom klubu i preselio se u svoj najdraži klub, iz kojeg je i otišao u Kazanj. Dvije je godine u Tatarstanu imao ugovor od 800.000 eura bruto, međutim kada su mu prestali plaćati, vratio se Mijo kući. Priključio se momčadi u pola priprema, nedovoljno da bi dosegao nivo suigrača do početka proljeća.

- Kako pišete da sam nespreman, pa i takav mogu igrati HNL!? - govorio nam je na povratku s priprema u Turskoj.

Proljeće je pokazalo da HNL i nije baš “za baciti”; dva i pol mjeseca trebalo je Caktašu da počne igrati na očekivanom nivou. Ali i taj je bljesak kratko trajao - u 23 dana postigao je pet zgoditaka i opet se ugasio nakon derbija s Dinamom, trebala su mu opet četiri mjeseca do novog zgoditka.

Česti izostanci

Nakon slobodnjaka Dinamu zabio je Rijeci iz penala, poslije Rijeke još je dvaput tresao mrežu Rudeša i jednom asistirao protiv Intera. Premalo? Bilo bi premalo i da je koji gol više. Jer od Caktaša se očekuje da bude ključni igrač u najvećim utakmicama Bijelih. Ovako je njegov učinak uglavnom pokrio susrete s momčadi iz dna poretka. Svojom igrom Caktaš nije opravdao ulaganje ni status koji je dobio u klubu. Ali to je tek jedan dio priče; problema ima još. Naime, početkom kolovoza kapetanska je traka oduzeta Nižiću, ali nije predana Caktašu, nego je kapetan postao Juranović.

- Vrijednosti kapetana Hajduka trebamo dobro postaviti. Mijo ima igračke kvalitete, no karakterno izvan terena možda nije toliko glasan. Procjenjujući osobine pojedinih igrača, došli smo do toga da ima i drugih koji ispunjavaju ono što tražimo od kapetana - objasnio je sportski direktor Saša Bjelanović.

Caktaš je nakon oduzimanja trake odigrao još samo utakmicu u Bukureštu i onda je tri HNL-dvoboja preskočio zbog ozljede. Ostalo je pritom nejasno zbog koje je ozljede izbivao dva tjedna, a upitnike je pojačala i činjenica da se vratio spreman čim je Vulić naslijedio Kopića. Promjenom trenera vraćena je Caktašu kapetanska traka, ali ju je nosio samo 45 dana. Naime, opet se ozlijedio, ali ovog je puta Vulić pružio novu dimenziju cijeloj priči rečenicom:

“Neki su, prema doktoru, mogli igrati, ali ne putuju u Goricu.”

Osam dana kasnije Caktaš je zaigrao protiv Intera, ali kapetan je ponovno Juranović.

- Odluka o kapetanu samo je moja i objasnio sam je igračima - kazao je Vulić.

Novo skidanje trake Caktašu može se jednostavno protumačiti: premda je Vulić tijekom tjedna dodatno objašnjavao da igrači, unatoč pozitivnoj ocjeni liječnika, “mogu osjećati i subjektivnu bol”, razvidno je da u Caktašu više ne vidi lidera; ne vidi ga kao vođu svlačionice ni svoju produženu ruku na terenu. I nije zbog njegova učinka, ni zbog igre. Više nije bitno je li Caktaš mogao igrati u Gorici ili ne, ali kredit Vulićeva povjerenja je ispucao. Kapetan je Juranović, jer Hajdukov je “Philipp Lahm” igrač koji karakterom i borbenošću zaslužuje traku.

Kap u moru problema

Caktaš se protiv Intera borio, igrao je koliko zna i može, ali nikad u karijeri nije bio lider. Bio je solidan igrač koji je u Hajduku dugo igrao za plaću od 10.000 kuna i uživao velike simpatije navijača. Ali povratkom na Poljud sve se promijenilo, postao je najskuplji igrač kluba ne sluteći pritom da bi se bijeli brod mogao nasukati zbog nedostatka goriva. Zato je pitanje kapetanske trake samo kap u moru puno većih problema.

Od statusa jakog tržišnog igrača Caktaš je u 10 mjeseci postao simbol silazne putanje kluba koji više ne trpi ekstravagantne ugovore i bori se za priključak u Top 5 hrvatskog nogometa. Zato je jasno da se Hajduk i Caktaš moraju rastati ove zime jer pod sadašnjim uvjetima ne mogu zajedno. A to je puno veći problem od kapetanske trake.