Borja Lopez ovoljetna je prinova Hajduka. Oprezno ćemo pritom krenuti u prosudbu zaslužuje li i status pojačanja, jer u dosadašnjem dijelu sezone njegove izvedbe su varirale. Od odličnih na startu europske kampanje do neprepoznatljivog izdanja u jadranskom derbiju.
- Svakome se dogodi i poneka lošija utakmica. Nakon Rijeke je kompletna momčad odigrala puno bolje, ali kasnije nismo imali ni sreće - kazat će nam 23-godišnji Borja Lopez.
Simpatičan je taj stoper iz Gijona koji je Barcelonu zamijenio Splitom. Iz trećeg razreda Španjolske gdje je Barcelona B igrala prošle sezone, stigao je Borja do prvoligaškog nivoa. Nije Španjolska, nego Hrvatska, ali opet je prvoligaško društvo i klub je u vrhu ljestvice. Borja ne dvoji koji je klub najbolji za njega u HNL-u.
- Hajduk je najbolji - ispalit će bez razmišljanja.
Ali, Hajduk u nastavak prvenstva kreće s devet bodova iza Dinama. Glavno je pitanje kako nadoknaditi razliku? Ili barem smanjiti...
- Ima puno utakmica, to je ono što nas tješi. Tek je prvi krug prvenstva prošao, imat ćemo puno prilika iskupiti se za neke pogreške.
Borja Lopez
Pod Ranierijem
Borja Lopez priča engleski. I to jako dobro. Pritom je naučio kako ohrabriti navijače. Zna sve prednosti aktualne situacije, zna gdje je prostor za obećanja. Međutim, slijede utakmice u kojima će se pokazati koliko je snažan Hajduk. Za sedam dana na Poljud dolazi Dinamo.
- Nismo još razmišljali o toj utakmici. Cijeli tjedan se pripremamo za Cibaliju, pa ćemo onda misliti na Dinamo.
Zna Borja kako profesionalci žive, kako razmišljaju, jer odavno je Borja u tim vodama. Peta je sezona kako je Lopez otišao od kuće. Nije trbuhom za kruhom, nego u kopačkama za egzistencijom. U ljeto 2013. Borju je kupio Monaco, klub iz Kneževine potrošio je 2,2 milijuna eura kako bi doveo nadarenog stopera iz Sporting Gijona.
- Bio sam silno uzbuđen kada sam prešao u Monaco. Htio sam igrati u momčadi koju je vodio Claudio Ranieri. Ali, nije bilo lako sa 19 godina ući u startnu postavu Monaca.
Stoperske pozicije čvrsto su držali iskusni Ricardo Carvalho i Talijan Andrea Raggi. Carvalho je već imao 35, Raggi 29, obojica neprikosnoveni kao obrambeni tandem. A na vratima Danijel Subašić u trećoj sezoni na vratima Monaca.
- Je, upoznao sam i Subašića. Sjajan je vratar.
Tog istog ljeta, najboljeg u karijeri Borje Lopeza, igrao je polufinale Europskog prvenstva U-19. Izgubila je Španjolska na jedanaesterce od Francuske, a za Furiju je od prve minute igrao Borja kao lijevi stoper, na desnom beku bio je Bellerin iz Arsenala, na lijevom Gaia iz Valencije.
- Još je s nama bio i Saul Nigez iz Atletica, u napadu Sandro Ramirez, a na golu Ruben Blanco iz Celte. Dobra reprezentacija, malo nam je falilo da se nađemo u finalu.
Neuspješni pokušaji
Ali, ljeto je brzo prošlo i Borja se neuspješno pokušao domoći minutaže u prvoj postavi. Na njegovu žalost, ostao je samo na 19 minuta, nastupu iz Sochauxa gdje je u remiju 2:2 ušao s klupe.
- Kada sam vidio da ne mogu igrati u Monacu, odlučio sam se za posudbu. Uzeo sam ponudu Rayo Vallecana.
Sa 20 je krenuo je u predgrađe Madrida i već u debiju za Rayo susreo se s moćnim strojem. Natrčao je na jureći Real, 5:0 su slavili Bale, Benzema i Ronaldo.
Borja Lopez
Uvijek se sjećam tog debija na Bernabeuu - potvrdio nam je Borja.
Ali, u Rayu je odigrao samo tri utakmice i na kraju sezone, u svibnju 2014. susreo se s velikim problemom. Ozlijedio je križne ligamente koljena zbog čega je imao stanku od šest mjeseci.
- Najtežih šest mjeseci u mojoj karijeri. Ne možeš igrati, ne možeš trenirati… a tek mi je 20 godina, svega sam željan.
Dogodilo se da je tek nakon šest mjeseci upisao nastup za Monaco i to u Liga kupu. Oporavljeni Borja dobio je samo jednu priliku u finišu dvoboja s Lyonom. Na klupi je sjedio s Martialom i Carrascom, danas velikim zvijezdama europskog nogometa.
- Monaco je već tada izrastao u sjajnu momčad.
Ali, u planovima Leonarda Jardima nije bilo Lopeza, pa je Španjolac u 21. godini opet otišao na posudbu. Ponovno na Pireneje, ovog puta u La Corunu.
- Nažalost, nisam odigrao nijednu utakmicu za Deportivo. Trenirao sam, ali ne biram ja nego trener.
Poslije epizode u La Coruni, opet se vratio u Monaco, ali odmah je proslijeđen u portugalsku Aorucu, odakle se u siječnju 2016. preselio u Barcelonu. Nije onu pravu, ali sa 22 je dobra i Barcelona B. Dalje je sve legenda, kako se kaže u sretnim pričama, jer iz Barcelone je došao u Hajduk. Ali, ostala je Barcelona u srcu. Na pitanje tko će biti prvak Španjolske, jasno će Borja odgovoriti:
- Preferiram Barcelonu. Tipujem na Messija i suigrače. Je, Messi je definitivno najveći.
Ronaldinho na početku
Ali, kako će Barcelona dobiti neovisnost i naslov prvaka Španjolske? Borja je igrao za Barcelonu, ali njegov je dom u Gijonu, u pokrajini Asturiji, zato je zanimljivo čuti kakav je njegov pogled na stanje u Kataloniji?
- Uvijek sam pristalica razgovora. Samo razgovor i ništa drugo.
Dodat će Borja kako ima puno prijatelja u Barceloni, ali nisu svi jedinstveni po pitanju neovisnosti.
- Neki su “za”, neki “protiv” neovisnosti, međutim, u jednom se svi slažu, Katalonija i Španjolska moraju razgovarati. To je jedini način rješavanja sadašnje situacije. Nema drugog puta.
Borjin idol je Pique. Nogomet je Borja počeo igrati kao vezni, ali sa 17 je preseljen na poziciju stopera koju i danas igra. Pique je zanimljiv zbog igre, privatnog života, ali i političkih statova, jer upravo je stoper Barce najveći zagovornik neovisnosti Katalonije. Zato je prošlog tjedna igrajući za reprezentaciju u Alicanteu protiv Albanije doživio salvu zvižduka.
- Politici nije mjesto u nogometu, to je sve što vam mogu reći. I još ću vam samo nešto dodati, prvi idol mi je bio Ronaldinho.