Odsudiš najboljih 90 minuta u životu i onda na koncu napraviš takvu pogrešku, kao bori se Damir Batinić nakon Vinkovaca s profesionalnom savješću, a mi bismo mu kao trebali vjerovati. Poznato je već godinama da kod Batinića nema “mile-lale” ili je barem takav imidž izgradio u proteklih desetak godina, pa bi neupućen netko možda i posrkao njegovu bozu.
Autoritet na terenu i izvan njega, neki dan je na sudačkom seminaru gotovo svezao uši na mašnu instruktoru Miroslavu Vitkoviću kad mu je ovaj patronizirajućim tonom krenuo nešto docirati pred punom učionicom sudaca, a povrh toga je, kažu, bogatiji od nekih prvoligaških klubova i nema razloga ulagivati se moćnicima. Pa zašto onda to čini, logično je pitanje, zašto se ulaguje moćnicima poklanjajući im jedanaesterce u 90. minuti pri rezultatu 1-1? Odgovor je prozaičan: zato što je konformist koji zna kako lako i bezbolno preživjeti na prvoligaškoj sudačkoj listi. I daleko od toga da je jedini...
Slučaj vinkovačke fatamorgane nije prvi put da se Damiru Batiniću priviđaju jedanaesterci. Pedantniji kroničari već su mu sljedećeg jutra iskopali sličnu izmišljotinu, nećete vjerovati ali opet u Dinamovu korist. Dogodilo se prije točno dvije godine, u maksimirskom dvoboju Dinama i Splita da je Endri Cekici u kutu šesnaesterca pri rezultatu 0-0 nagazio na odskočnu minu i zatim izveo kaskadersku bravuru zbog koje možda neće postati veliki igrač, ali uvijek može računati na honorar kao dubler Brucea Willisa ili Sylvestera Stallonea. Zapanjen ludim akcijskim prizorom (u kojem se, nota bene, Splitov nogometaš jedva stigao približiti Cekiciju) Damir Batinić ispustio je kokice iz ruku i pokazao na bijelu točku s koje je Henriquez pogodio za pobjedu.
Profesionalni advokati haenelovskog sudačkog beščašća, kojem svjedočimo već godinama, odmah su se sjetili da slične povlastice baš ovih dana uživaju Real Madrid ili Juventus jer, eto, uvijek i svuda protežiralo se velike na štetu malih. Podsjetili su nas usput i da su suci samo ljudi koji imaju pravo na pogrešku, da je Batinić bio zaklonjen u ključnom trenutku i tome slično, ali ovakve fusnote više ne gutaju niti posljednji nogometni hlebinci i dudeki. Ako oko vinkovačkog slučaja i dalje imate kakvu nejasnoću ili rezervu, pokušajte zamisliti inverznu scenu, onu u kojoj Batinić u 90. minuti nasjeda na glumu Filipa Žderića u duelu sa Soudanijem i energično pokazuje na jedanaesterac za Cibaliju. Ne ide, zar ne? Nešto mi šapuće da ne bi išlo niti u brutalnijoj verziji događaja, s oznakom “za starije od 18”.
Suočen s jezom gdje obrana “modrih” u 90. minuti amputira suparniku nogu ispod potkoljenice i vadi mu bubreg bez anestezije, Batinić bi prvo oštro presjekao zrak rukama, a onda i odsječno zapovjedio - dečki, počistite na brzinu taj nered, za pola sata trčim na autobus!
Brižno njegovana crta poltronstva u cijeloj organizaciji i nikad raščišćena Djedovićeva i Širićeva afera s crnim novcem za tzv. pošteno suđenje, u javnosti, naravno, šire zazor prema HNL-u, pa se cijelu stvar preporučuje konzumirati uz onu farmakološku uputu - prije upotrebe naoružajte se odmaknutim smislom za humor, radujte se loptanju vulgaris i nemajte prevelika očekivanja u smislu pravde.
Zašto bi, uostalom, nogometno sudište u ovom društvu trebalo biti bolje od civilnog pravosuđa koje smatra da je prst u anus prihvatljiv oblik upoznavanja, ili da djeca iz uglednih obitelji smiju nekažnjeno gaziti ljude na zebri. Kada ih pogledate skupa, zapravo su vrlo slatki. Mali blizanci iz pakla.