Kolo prije kraja prvenstva, nogometaši Gorice izborili su prvoligaški status! Za to im je bio dostatan domaći remi sa Šibenikom (1:1) i Velikogoričani sad imaju i matematički nedostižna četiri boda više od Varaždina. Odmah nakon utakmice na travnjaku je počelo euforično slavlje nogometaša Gorice, a fešta je do sitnih sati nastavljena u klupskim prostorijama...
- Svi smo bili tamo, uprava, igrači, Stručni stožer i klupski djelatnici! Baš smo si dali oduška, opustili smo se, dugo smo u sebi držali napetost... Znali smo da smo blizu ostvarenja cilja, ali nismo se smjeli opustiti sve dok i matematika ne bude na našoj strani. To se, eto, u nedjelju i dogodilo, više se nismo suzdržavali, emocije su eruptirale i doista smo lijepo proslavili ovaj veliki uspjeh - rekao nam je trener Ivan Prelec (31), koji je u svojoj prvoj sezoni u seniorskom nogometu, odmah završio na rukama igrača, bacali su ga u zrak poslije remija sa Šibenikom...
Osjećaj je fenomenalan
- Doživio sam to i kao trener kadeta u Dinamu, to su svakako najljepši trenuci u trenerskom poslu! Osjećao sam se fenomenalno...
Nije li možda bilo malo straha da će se netko od igrača “slučajno” izmaknuti...?
- Ha, ha, ha... Ma ne, igrači su tijekom sezone vjerovali meni, vjerovao sam i ja njima, pa je i to spontano bacanje bilo odraz obostranog povjerenja i respekta - govori mladi trener, koji je igračku karijeru prekinuo u 19. godini.
- Bio sam u Dinamu pod ugovorom, međutim nakon treće operacije odlučio sam prestati s profesionalnim nogometom. Imao sam lom obje potkoljenične kosti, pa su mi pukli križni ligamenti, a kap koja je prelila čašu bilo je puknuće pete metatarzalne kosti. Tada sam odlučio da je bilo dosta i okrenuo sam se školovanju i trenerskom radu s mlađim uzrastima u velikogoričkom Radniku. Počeo sam i raditi u osiguravateljskoj tvrtki, a usput sam, iz gušta, do 26. godine igrao nogomet u Trećoj i Četvrtoj ligi - kaže Prelec, koji je u posljednjih deset godina prošao sve omladinske kategorije na svom trenerskom putu.
A u Goricu je došao iz Dinama, gdje je trenirao kadete...
- Nakon što je moj prijatelj, Dean Klafurić, otišao u Legiju, stigao je poziv iz Gorice, kojeg, dakako, nisam mogao odbiti. Inače, ideja predsjednika Gorice, Nenada Črnka, bila je da ljetos Klafurić i zajedno preuzmemo momčad, ali Dinamo mi nije dopustio da odem negdje za pomoćnog trenera. No, kad je Klafurić nakon 5. kola otišao u Varšavu, poziv iz Gorice je bio obnovljen i tada mi je Dinamo dao zeleno svjetlo.
Je li vas bilo strah, jeste li imali tremu, ipak vam je to bio prvi susret sa seniorskim nogometom?
- Nije mi bilo svejedno. Nije bilo lako, u utorak sam, primjerice, imao trening s Dinamovim kadetima a već sam u srijedu trebao ući u seniorsku svlačionicu Gorice, u kojoj su bila trojica-četvorica igrača starijih od mene, a bilo je tu i mojih bivših suigrača! Bila je to vrlo izazovna situacija, ali upravo zato sam i prihvatio tu zadaću. Jer, u nogometu moraš izaći iz zone udobnosti i prihvatiti neke zahtjevne situacije kako bi se razvijao kao trener. Imao sam od prvog dana veliku potporu starijih igrača, pružili su mi ruku i na kraju je sve ispalo sjajno.
Kad vam je bilo najteže?
- Krajem jeseni, kad smo uletjeli u krizu, najviše me zapekao teški 0:3 poraz u Varaždinu. Tih sam se dana propitivao radim li nešto pogrešno, tražio sam izlaz, odgovor na upit što bi trebalo mijenjati, možemo li kao momčad izvući tu situaciju? Srećom, to smo razdoblje brzo prebrodili i uspješno smo okončali sezonu.
Hoćete li voditi momčad i u Prvoj HNL?
- To je želja svih nas u klubu! Ugovor mi istječe 15. lipnja i uskoro ćemo sjesti za stol i vjerujem da ćemo dogovoriti uvjete i strategiju.
Može li ova momčad, s kojom ste izborili prvoligaški status, biti konkurentna u najvišem rangu, ili ćete se morati pojačati?
- Svjesni smo da je razlika između Prve i Druge HNL doista velika. Ova se momčad mogla i nadigravati i potući sa svakim u Drugoj HNL, to smo i dokazali. Ne želimo biti prolaznici u prvoligaškom društvu, ne želimo odmah ispasti i svjesni smo da se moramo pojačati. Trebalo bi nam 4-6 kvalitetnih igrača, s kojima bismo, uz postojeće igrače, izgradili čvrstu prvoligašku momčad.
Čestitka Klafurića
Biste li posebno izdvojili nekog igrača, tko je najzaslužniji za plasman u Prvu HNL?
- Momčad! Ali, to doista nije demagogija, nosio nas je cijelu sezonu taj neslomljivi momčadski duh! Uostalom, podatak da nitko od mojih igrača nije zabio više od deset golova, a imamo dosta strijelaca, potvrđuje moje riječi o momčadskoj snazi. Uvijek je momčad izbacivala raspoloženog pojedinca - kaže Prelec, kojem je među prvima čestitao trener Legije, Dean Klafurić:
- Bio sam nedavno kod Deana kad je osvojio poljski kup, sad ga mali korak dijeli od osvajanja naslova, želim mu u nedjelju svu sreću u Poznanju. Presretni smo što nam se trenerski putovi ovako razvijaju...