Lovro Majer u Lokomotivi je skupio 62 nastupa u prvenstvu i Kupu, zabio 18 golova, 16 puta asistirao, no za Dinamo je odigrao samo 72 minute u 1. kolu protiv Rudeša, kad je ozlijedio gležanj i tek sad u Turskoj ulazi u konkurenciju kod Bjelice.
- Puno se bolje osjećam sada nego na ljetnim pripremama, kad sam i kasnio dva tjedna zbog nekih drugih razloga, što se osjetilo. Kad sve pogledam, kako se sad osjećam i kako treniram, ne mogu reći da toliko žalim za tom ozljedom jer sam puno toga naučio i shvatio što je potrebno da bih došao do razine do koje svi žele doći, a koja je najveća na svijetu.
Na primjer?
- Koliko je rada i odricanja, premda neću reći odricanja, jer to bi značilo da nogomet ne volim, a ja ga obožavam, no koliko je detalja na koje trebaš paziti da bi bio što bolji. Prehrana, odmor, što ranije ići spavati, strpljenje... Imao sam još jednu ozbiljniju ozljedu kad sam operirao trbušni zid, također sam morao biti strpljiv.
Zbog tog trbušnog zida ste propustili SP u Čileu sa svojom “generacijom ‘98”?
- Da. Nijedna generacija nije dala toliko igrača koji igraju ozbiljan nogomet. Moro, Brekalo, Sosa, da nekog ne zaboravim, Davor Lovren, Šemper, Kalaica, pa ja, svi smo prva liga.
A konkurencija u Dinamu, Olmo i Gojak su ispred vas i Moro?
- Svjestan sam svega. Cijela momčad koja je napravila povijesni rezultat u Europi je u prednosti. Nije mi bilo lako ni svejedno što nisam mogao pomoći, no ta spoznaja me tjera da budem što bolji na treninzima i da se nametnem.
Znate li što Bjelica očekuje od vas ofenzivnih vezista?
- Kako sam kasnio na ljetne pripreme nisam bio na nekim treninzima na kojima se radila taktika i kad sam stigao nisam to toliko razumio. Ali sad je drugačije, trudim se sve pohvatati i sve ide dobro.
Pogled prema Viktoriji? Postoji li opasnost zadovoljenja “proljećem” ili razmišljate o što daljem dosegu?
- Ne bih rekao da smo se zadovoljili, pogotovo ja, koji nisam igrao jesenas. Čak bi na neki način bilo razočaranje ako ne prođemo Čehe, jer stvarno imamo top-momčad. Suparnik je dobar, ali kada znamo kako smo igrali jesenas, prolazan.
U Lokomotivi ste bili “prvi sve” kod prekida, ovdje i 11-erce i slobodne udarce prvo izvodi netko drugi?
- Najnormalnija je stvar da su stariji u prednosti, a hajdemo biti realni, zbog ozljede nisam dosad uspio pokazati ono što znam da mogu, zašto sam uopće došao u Dinamo, tako da je samo pitanje vremena kad će to doći na svoje.
Ambiciozni ste i samouvjereni, koliko još dugo vidite svoju budućnost u modrom dresu?
- Zna se da sam imao ponude drugih klubova za veći novac, no to me nije zanimalo, izabrao sam Dinamo jer sam gledao igrački, kroz Modrića, Kovačića, koji su prošli HNL. A koliko ću ostati i koliko bi bilo pametno ostati ne znam. Najnormalnije bi bilo dvije do tri godine. Kako rekoh, puno sam naučio iz ozljede, nikad nisam ovako trenirao i radio. Konkurencija je velika u svijetu općenito, moraš raditi više od drugih da bi bio među najboljima - poručio je “plavi 10”.