Sammir je na pripremama s Dinamom, ali radi po posebnom programu i prema riječima trenera ‘modrih’ Ivajla Peteva, bit će dobro ako uopće odigra koju minutu u sljedeća dva tjedna.
Prvi dan je na večernjem treningu nizao krugove oko igrališta s Benkovićem, drugi dan je jutarnje vježbanje odradio u teretani. Sam nam je po dolasku u Belek rekao “na nuli sam”. Sammir je takav, iskren, neće demagoški reći da je na 80 ili 90 posto, kad je takvo što nemjerljivo.
Hrvatski prvak vratio se u Belek nakon tri godine, prvi put je smješten u resortu Regnum Carya Golf&Spa, najluksuznijem dosad, gdje nema drugih nogometnih momčadi, samo golferice i golferi, ali za vikend dolazi Anži iz Mahačkale. Trenira se na terenu na koje će se igrati svih pet utakmica, s reflektorima i odličnim travnjakom, udaljenim 500 metara, prijevoz je Mercedesovim autobusom, ljubazni Turci su kao i uvijek na usluzi, navikli na najzahtjevnije goste točniji i striktniji od Švicaraca.
Sa Sammirom smo popili kavicu nakon nedjeljnog ručka, zanimljivo, Dinamova blagovaonica je u restoranu “Grill do Brasil”, koji je zatvoren za ostale goste hotela.
Kada biste mogli biti spremni za natjecateljske utakmice?
- Za tri do četiri tjedna. Taman za početak nastavka prvenstva. Htio bih još ovdje u Turskoj odigrati neku pripremnu utakmicu, ako mogu.
Je li vam trener Petev rekao kada?
- Nije mi još ništa rekao. Ali jednu ili dvije bih želio.
Koliko ste izvan treninga?
- Trenirao sam puno u Brazilu, ali sam, tih dva mjeseca nakon povratka iz Kine. Kondicijski trener iz Brazila mi je napravio program po kojem sam radio. No kad sam se vratio u Kinu, zbog pregovora s klubom o raskidu, nisam trenirao uopće.
Kako je prošao prvi kondicijski trening u Beleku?
- Sve je dobro prošlo.
Kad ste zapravo odlučili, prelomili da se želite vratiti?
- Prelomio sam kad je moj menadžer Endi Bara došao u Kinu da izvidi situaciju sa mnom. Vidio sam da u klubu nije dobro, Kinezi su smanjili broj stranaca u ligi, osjećao sam da neću puno igrati i nakon razgovora s Barom odlučio sam se vratiti. Bilo je to prije 20 dana.
Ali dali ste intervju još u studenome, iz Brazila, da biste se vratili kad bi to bilo moguće?
- Jesam. I imao sam sada ponude iz Španjolske i Brazila, ali odlučio sam se za Hrvatsku zbog kvalitete života. Ne volim velike gradove, a u Zagrebu sve mogu stići za 15-20 minuta.
Je li vas možda motivirala i pomlađena momčad?
- Nisam o tome razmišljao pri svojoj odluci.
S kim ste se prvo čuli i dogovorili od ljudi iz Dinama? Ili je sve išlo preko Endija?
- Čuo sam se s direktorom Svetinom i potom malo sa Zdravkom. I onda sam se odlučio. A dalje je sve vodio Endi.
Kakav je bio život u Kini?
- Trebalo se naviknuti na sve što nama nije normalno. Više sam bio na relaciji kuća-trening, trening-kuća, jer tamo baš nema života. To (Nanjing) je grad od osam milijuna stanovnika.
S kime ste se mogli družiti, samo sa strancima?
- Prve godine bio je jedan Argentinac, koji mi je olakšao prilagodbu, a onda su došli Brazilci, pa mi je bilo lakše. No, problem je što u Kini domaći igrači nisu prijatelji, samo kolege.
Kakav je kineski nogomet općenito što se kvalitete tiče?
- Prve godine mi je bilo lakše igrati, a u drugoj, kad su se mnogi pojačali, sve teže. I bit će sve bolji i bolji. Za tri-četiri godine kineska superliga bit će top-liga.
Kakva je u usporedbi s HNL-om?
- Oni tamo imaju više snage, ne znam zašto. No, tehnički su lošiji od nas i onda prevladava samo trka. Taktički napreduju, strani treneri i igrači im podižu kvalitetu igre.
Cijene transfera i plaća igrača divljaju?
- Nisam ni znao da mogu toliko platiti, bio sam iznenađen, ali eto, imaju para.
Jeste li se da biste dobili slobodne papire morali odreći preostalog ugovora?
- Nisam cijelog, ali velikog dijela jesam. Nije mi u Kini bilo loše, ali bio sam umoran od svega tamo, pa sam se išao dogovoriti s klubom. Malo sam popustio ja, malo oni i našli smo se.
Kakvi su vam planovi? Ostati u Dinamu cijeli ugovor ili se ponovno prodati, možda i kroz reprezentaciju?
- Jedino se još nakon Dinama vidim u Brazilu. Tamo još nisam profesionalno igrao i to si još želim. U Europi ne bih išao više nikamo. Planiram ostati do kraja ovog trogodišnjeg ugovora u Maksimiru.
Jeste li gledali Dinamo, barem nakon što se radilo na vašem povratku?
- Ne, nisam gledao. Više sam čitao više nego gledao, sve na mobitelu.
Kakvi su prvi dojmovi o dečkima koje niste poznavali?
- Samo Šifo, Antolić i Pivarić su me dočekali iz stare ekipe, a Fernandes i Soudani nisu tu.
Soudani je ‘lajkao’ na Instagramu sliku kao trčite s kondicijskim trenerom Krklješom, dakle doslovce ste si već ‘kliknuli’?
- On mi je prijatelj, govori portugalski dobro, sprijateljili smo se čim je došao u Dinamo u ljeto 2013. I ostali u kontaktu.
Kako su vas prihvatili mlađi igrači?
- Dobro su me svi primili, zadovoljan sam.
Što očekujete od proljeća?
- Očekujem da budemo prvi, to je ono što želim i što moramo bez obzira na dobru Rijeku. Mislim da to možemo. Svi kažu da će biti teško, ali nema druge, idemo igrati...
Koliko ste dosad razgovarali s trenerom Petevom?
- Na aerodromu smo malo razgovarali, pitao me koliko sam trenirao, što sam radio u Brazilu, ali u vezi Dinama ništa.
Očekujete li da ćete igrati ‘desetku’ u 4-2-3-1 koje je Petev nakon Rovinja nastavio uigravati i u Beleku?
- U Getafeu sam igrao lijevo krilo, išlo mi je dobro.
A ‘lažna devetka’?
- Kod Zorana Mamića sam je prvo igrao u 4-2-3-1, u Beču. Prije toga u skupini Lige prvaka kod Čačića. Igrao sam to i u Kini i ne volim to igrati.
Je li vas iznenadio pozitivan doček navijača na društvenim mrežama? Nedavno nas je Facebook posjetio što ste napisali 18. siječnja 2014. Između ostalog “Dinamo će zauvijek ostati moj klub, a Hrvatska moja druga domovima u koju ću se uvijek rado vraćati i ako Bog da nastupati u reprezentativnom dresu. Hvala svima koji ste bili uz mene sve ove godine, ne samo u onim lijepim trenucima nego i u teškim kada su mi mnogi okretali leđa”.
- Jesam, kako ne. Sve je to bilo lijepo. Kako nisam na lijepi način otišao iz Dinama, nisam očekivao ovakav doček. Očito me se sjećaju samo po lijepim stvarima, iako ih nije bilo puno (smijeh)...
Kad biste usporedili Sammira iz najboljih dana u Dinamu i sada, gdje ste? Jeste li bolji, koliko treba da budete onaj stari?
- Bolji sam sada, u svemu. Mogu reći da nisam u Kini postao svećenik, ali s godinama se sve promijeni, mislim o sebi da sam bolji igrački i ljudski.
Sammir
Navršit ćete 23. travnja 30 godina, jeste li sazreli?
- Mislim da jesam. Obišao svijet, vidio što mi treba u životu, a što ne treba. Prošao sam neke stvari i shvatio da ne valjaju. Sad mi je i sin porastao, ima pet godina, on me isto natjerao da se promijenim.
Ima li tatine nogometne gene?
- Pa ima, zabija po četiri pet golova. I za razliku od mene je ljevak. Živi s majkom u SAD-u, u Alabami. Moj tata je igrao, ja sam igrao, mora i on igrati nogomet.
Razmišljate li i o povratku u reprezentaciju? Velika je konkurencija na polušpicama...
- Kad sam se odlučio vratiti u Dinamo, nisam o tome razmišljao, ali jasno je da sam sad bliže izbornikovu oku. Sve ovisi o meni, kako ću igrati i kako ću se ponašati.
Jeste li gledali Hrvatsku na Euru u Francuskoj?
- Jesam, sve utakmice.
Jesmo li mogli proći Portugal?
- Po igri da, igrali su dečki stvarno dobro, nemam im što prigovoriti, ali to je nogomet, sve se zna - poručio je Sammir.
Toliko za prvi put. Onaj glavni govor očekuje se na terenu...