Jasno je da besramnost nastupa Bijelo-plavih u derbiju nije mogla proći bez reakcije svisoka. A uslijedila je od prvog čovjeka kluba, predsjednika i suvlasnika Ivana Meštrovića.
Slikovito je najavio u svom javnom obraćanju kako će mrkvu zamijeniti batina! Svakome tko ne prati pokret koji je aktualan u osječkom prvoligašu. Da, razložno je to, kao i sve što je kazao, jer veliki su novci uloženi da bi se bilo tko, pod bilo kakvom izlikom i bilo kakvim razlogom poigra(va)o ugledom kluba kojem je na čelu. I u koji je došao prije nešto više od tri godine da bi ga spasio od propasti, udahnuo mu novi život i uzvisio u vrh hrvatskog nogometa. Jasno, u te je njegove napore i njegovih suradnika, poslovnog partnera i prijatelja, uloženo puno novca. Broje se desecima milijuna eura.
Život u blagostanju
NK Osijek, za naše prigode, kao klub živi u blagostanju. Onom o kakvom većina naših klubova samo sanjati može. Ivan Meštrović čovjek je od akcije, od poduzetnosti, ideje i sposobnosti sve što zamisli provesti u djelo. Beskrajno je njegovo povjerenje u sve suradnike koje podržava uvijek i u svakoj prigodi. Ironično bi u ovom trenutku bilo reći i u dobru i u zlu. Jer zapelo je na onom dijelu koji je svakom klubu odraz u ogledalu onog što se u njemu zbiva. Na rezultatima. Možda baš i ne u potpunosti tako, ali na proljetnim igrama i poglavito katastrofalno loše odigranom derbiju, ako se on u opće takvim može nazvati, odnosno za utjehu Bijelo-plavima, samilosno prilagođenoj snošljivosti rezultatskog ishoda.
Da je Dinamo, njegova pričuvna momčad, bio malo nemilosrdniji, pukla bi bruka od koje se godinama prvoligaš s Drave ne bi oporavio.
Ovako, puklo je strpljenje, čini se ipak još uvijek ne u potpunosti i povjerenje, klupskih čelnika, posebice predsjednika Meštrovića. Međutim, u dovoljnoj mjeri i količini da javno prozove sve, od igrača do članova stručnog stožera. On je poslovan čovjek, ne i nogometni stručnjak, ne više od iskrenog i vatrenog navijača. Ali i čovjek koji je sebe stavio u zaštitu svih kao njihov gromobran, kao onaj koji vjeruje da je baš tako kako mu ti isti kojima beskrajno vjeruje “serviraju” da je tako. A nije.
Nulta tolerancija
Istina je razgolićena. Do kraja, do srži. Nogometni profesionalci kojima osigurava prinadležnosti značajno više od ligaškog prosjeka, ovako kako trenutačno igraju i za što pokazuju da su spremni i sposobni to ne zaslužuju. Sami su u njegov entuzijazam, vjeru i nadu unijeli sumnju. Duboko je i iskreno razočaran. Tamo gdje je lova u igri, prestaje prijateljstvo, a i rodbinstvo, traži se rezultat. Ako ne onaj natjecateljski, onaj zalaganjem i trudom uzvraćeni svakako. Sad kada je Meštrović prepoznao da je to izostalo, osjetio je potrebu oglasiti se. Javno i bez pardona! Čini se, oni kojima se javno obratio nisu ga od početka shvaćali, jer najavio je, dat će puno, jednako puno i tražiti, a tko ga ne bude mogao slijediti, u njegovu klubu neće imati mjesta!
Sve do sada što je obećao sam je ispunio. I više od toga. Nezadovoljan i razočaran, ne samo porazom od pričuvne momčadi Dinama, razložno je javno reagirao. Iz njegovih riječi može se razaznati da je nerijetko prihvaćao objašnjenja za ovo ili ono, ali je do sada korištene ‘alibije’ znao. Vjerovao da će pomak uslijediti. Gorko mu je razočaranje uslijedilo nakon gostovanja Bijelo-plavih u Maksimiru. U tom njihovu očajnom izdanju sve što ne valja, sve što ruši vjeru u budućnost i narušava ugled kluba izašlo je na površinu. Prvi put je javno kritizirao igrače i stručni stožer, pa i neimenovane za koje smatra da su krivi. I poslao svima njima, i navijačima kluba, jasnu poruku. Stanje je dostiglo nultu stopu tolerancije!
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
„Iskreno, znao sam da će doći i taj dan. Dan kada prvi puta nemam što reći u obranu igrača i trenera našeg Kluba. Razočaranje, izdaja, ljutnja, stid, bijes.... Sve je pomiješano. Točka prijeloma: E sada je dosta! Dosta s floskulama "nije problem izgubiti". Problem je izgubiti. Nismo ovdje da bismo se natjecali, nego pobijedili. Izgubiti na način na koji smo mi izgubili u Maksimiru nije samo problem. To je alarm! Alarm da se ne samo "probude" uljuljkani i ušuškani, jer to do sada nije imalo rezultata, već alarm da se odstrani maligno tkivo iz organizma zvanog NK Osijek. Dosta je bilo empatije prema nelojalnima. Dosta je bilo naglašene socijalne note prema ugroženima. Dosta je bilo toga da se pojedinci, pa makar bili i u većini, pokušaju motivirati samo „mrkvom“...
Ne želim, a vjerujte da si neću ni dopustiti, da ikada više gledam ovakav nogometni kolektiv. Sve mogu oprostiti, ali nelojalnost ne. Mogu i prihvatiti izdaju, ali izdajnike nikada. Od danas nitko nije amnestiran. Od danas se nikoga ne trpi jer je star, bolestan ili je imao "nesretno djetinjstvo". U dobu smo surovog profesionalizma i želim vidjeti te implikacije i u našem sportskom društvu. Ljudi su najkvarljivija roba, život mi je to opet pokazao. Međutim, ovaj preporođeni klub više neće trpjeti niti najmanji kotačić koji ima tendenciju kvara. Niti bakterijicu. Niti virus. Dosta je bilo! Nitko nije amnestiran, svi su krivi. I od danas svi startaju od nule ili iz minusa. Zreli muškarci ne ulaze u utakmice ovako. Ako ne žele ili pak ne znaju, imamo tko želi, pa makar ne znao u potpunosti. Naši mladići. Koji postaju muškarci. Kojima ćemo dati šansu da postanu muškarci.
Dosta je bilo. Dosta je bilo neodgovornosti i neshvaćanja svoje uloge i posla u stopostotnom obimu. Kako bi izgledalo da ja svoj posao ne obavljam 100 posto angažiran? Da ga obavljam recimo s 30% što znači da svaki mjesec svima „sjedne“ samo 30% plaće. Ili da naši navijači obavljaju svoj posao samo 30 posto od onoga što se od njih očekuje? Da primjerice plate samo 30% cijene svojih ulaznica, da gledaju utakmicu do 27. minute i svi izađu sa stadiona… Kako bi to izgledalo? Nepojmljivo. Od danas ne dopuštam da nam ikada više izgleda pojmljivo kada igrači i treneri ne daju maksimum u ispunjenju svojih obveza, baš kao što to činimo svi mi u Klubu i oko njega. Pokrenuli smo grad, ali su trenutno oni koji su u najvećem fokusu zaostali za nama. Čekati ih nećemo, morat će uhvatiti naš tempo, a za to imaju još jako malo vremena. Ako ne stižu ili još gore ne žele stići, vjerujem da ima tko želi i može.“