Mario Boljat, jedan od najvrednijih prvotimaca Hajduka iz zlatne generacije Tomislava Ivića, u pravilu je zaboravljan, u neku ruku čak i podcjenjivan, premda je po svojem opusu u bijelom dresu zaslužio tretman legendarnog igrača.
Radi se o tome da je Boljat jedan od tri najtrofejnija igrača Hajduka - osvojio je četiri prvenstva Jugoslavije i pet kupova maršala Tita, ali što je možda i bitnije za njegovu dimenziju je što je on najranije od svih iz Ivićeve generacije ušao u prvu momčad Hajduka (još u jesen 1969.). Kad se diktiraju najbolje momčadi Hajduka onda se Boljat tretira kao dvanaesti, ona zlatna pričuva, što objektivno po broju odigranih utakmica za Hajduka nije bio…
Boljat se sasvim povukao, u više navrata sam ga pozivao da gostuje u mojem TV talk show “Istinom do gola”, svaki put je odbio:
- Rejo, pusti me na miru, živim svoj život, lijepo mi je, ne treba mi stres. A to bi se dogodilo kad bih pred kamerom, jer ne bi mogao odoljeti, iskrenuo vreću primjedbi na rad u Hajduku. I to ne samo u posljednjem dobu, nego i onom ranije…
Boljata smeta što se svaka eventualna primjedba doživljava od strane navijača kao napad na klub.
- Došla su neka druga vremena. Kad smo mi poslije onog trijumfalnog osvajanja prvenstva Jugoslavije 1971., na početku sljedeće sezone izgubili čak četiri od pet utakmica, dogodili su se takvi prosvjedi i neredi da nismo smjeli izaći na ulicu. Upali su u teren, razbili ponistre na domu, zapalili mreže. Tražilo se od uprave da osiguraju prava pojačanja. A ne ovo što se sad događa.
Mario Boljat
I malo po malo, Boljat se otvorio:
- Za Hajduk sam igrao svega tri utakmice 1979. kad smo posljednji put bili prvaci Jugoslavije. Vratio sam se iz vojske, odigrao tri utakmice, sve su to bile važne pobjede, i otišao u Schalke 04…
Za bundesligaša se nije naigrao, poslije godinu dana želio se vratiti i to na Poljud.
- Inzistirao sam da se u Hajduk mogu vratiti bez odštete, bio sam u snazi, nisu me htjeli. Tada sam otkrio da su me prevarili, po dogovoru je bilo da od mojeg transfera od 350.000 maraka Hajduku pripada 70.000 maraka, ovi iz Schalkea pokazali su mi još jedan ugovor po kojem je Hajduku isplaćeno još 125.000 maraka. Tko je uzeo te novce, ne znam… No, ja i danas imam papire iz kojih se vidi da su ukupno uzeli 200.000 maraka.
I onda Boljat tumači:
- Mene boli ova situacija s mojim klubom, to kako toliko godina živimo u sjeni Dinama. Ne mogu odoljeti da ne pomislim kako je glavna šema onih koji vode klub kupiti i prodati igrača.
Osvrnuo se i na omladinsku školu:
- Evo sada je i Mario Stanić najavio da će staviti akcent na školu baluna, tamo je sada šef Boro Primorac. I ja jedva čekam da vidim koliko će tih mladića iz škole nogometa zaigrati u prvoj momčadi.
I za kraj o smjenama trenera:
- Ma s ovim igračkim kadrom ni Guardiola ne bi mogao ništa uraditi. A oni smjenjuju trenere kako bi čuvali sebe, svoje pozicije. Bez obzira na to što mi ne smeta kad se dovodi trenere sa strane, ipak se pitam je li moguće da od tolikih stručnjaka s korijenima Hajduka niti jedan nema svoje mjesto.