.jpg)
Postoje igrači kojima je jednostavno urođeno da rješavaju velike utakmice. Naravno, velike u okvirima u kojima igraju, a u riječkoj momčadi je u srijedu na Drosini to još jednom bio Zoran Kvržić.
Nezahvalno je nakon ovakvih pobjeda isticati pojedince, potpis ovom Rabuzinu dali su Bišćan i njegov stožer, Čolak koji je odigrao još jednu mandžukićevsku utakmicu, obrana na čelu sa Župarićem i Slugom koji je opravdao riječi nekadašnjeg suigrača Ivana Vargića i postao jedan od riječkih junaka, ali...
Zoran Kvržić odigrao je još jednu kapetansku utakmicu, nakon što se prije gotovo dvije godine vratio sa svoje druge posudbe (Spezia, Šerif) ostao je u kadru da bi proširio riječki kadar u kvalifikacijama za Ligu prvaka, a prometnuo se u kapetana momčadi koja je pobijedila favorizirani Dinamo i sjajnu sezonu okončala trofejem.
I potpuno je zaslužio svaku riječ hvale nakon sezone kakvu je odigrao jer je odradio pregršt onog prljavog posla, postavljao kičmu kada je bilo teško, bespogovorno krpao desni bok koji mu nije prirodna pozicija, na kraju i zaslužio visoko u zrak podignuti Rabuzinovo Sunce koje će idućih godinu dana krasiti riječke vitrine.
Kvržić se još jednom prometnuo i u čovjeka za golove na velikim utakmicama, Dinamu je u finalu Kupa zabio i 2014. na Kantridi kada su Bijeli u uzvratu pred svojim stijenama potvrdili pobjedu s Maksimira, bio je strijelac u velikim europskim večerima poput onih sa Stuttgartom i Sevillom, sada je na svoj način još jednom “sredio“ Modre. Najprije onim tunelom Rrahmaniju uoči pogotka za 2:0, onda i sjajnim pogotkom koji je na Drosini otklonio sve dvojbe oko pobjednika i postao Bišćanov junak.
Da Bišćanov, jer trener Bijelih mu je izmislio poziciju na desnom boku, onda sad i namijenio poziciju u veznom redu gdje je odlično napadao prostore, pomagao obrani u kontroliranju Olma i servirao gorku pilulu Nenadu Bjelici koji mu je bio trener za njegovih dana u talijanskoj Speziji.
Prvi među jednakima, ali s ogromnim srcem i još jednom velikom večeri u nogama...
