Luka Bonačić u Maksimiru, često je to bilo opasno za Modre. Bez obzira što je dvadesetak godina stariji od godina kad je bio prepun energije i trener pred kojim su mnogi drhtali, što je danas na čelu momčadi koja u Maksimir ne dolazi s prevelikim ambicijama, Bonačić je trener koji uživa respekt. I od kojega se uvijek možete mnogočemu nadati.
Današnji trener Varaždina akter je jedne, po mišljenju vašeg autora, od najboljih utakmica koje su odigrane u Maksimiru pod okriljem HNL-a. Teško ćete isječke naći na internetu, teško ćete o njoj pročitati više od suhih izvještaja, no te su večeri 21. travnja 1996. tadašnja Croatia i tadašnji Varteks zaslužili gromoglasni pljesak. Bonačićevi Varaždinci slavili su 3:4, a uz malo preciznosti napadača obje momčadi moglo je završiti 10:7.
Za bilo koga. Vodili su Varaždinci do poluvremena 0:3, Balajić, Vugrinec i Brlenić bili su strijelci, ne pamti se od početka HNL-a do tada kad je netko tako nadigrao Modre u Maksimiru. No, do 59. minute Kranjčarova je momčad smanjila golovima Viduke, iz igre i s bijele točke, Dinamo je, tako smo ga i tada zvali, ganjao izjednačenje, činilo se da će ga i uhvatiti. Bilo je šansi, obostrano, ali zabio je opet Davor Vugrinec za 2:4.
Da bi Modri krenuli s centra i opet smanjili, zabio je Igor Cvitanović. Do kraja je ostalo sedam minuta, pritiskali su Zagrepčani, branio je “ponešto” i Ladić, Bonačić se i danas zna sjetiti suca Željka Širića. Ali, izdržao je Varteks i s terena izišao uz pljesak Maksimira. A mnogi su s tribina odlazili uz misao kako nikad nisu gledali, i tko zna kad će opet gledati takvu utakmicu.
A zamislite sastave. U Dinamu Ladić, Zoran Mamić, Zvonimir Soldo, Igor Cvitanović, Marko Mlinarić, Tomislav Rukavina, Alen Petrović..., u Varteksu Zlatko Dalić, Marijan Mrmić, Samir Toplak, Dražen Besek... Mnogi su i danas važni na nogometnoj sceni, treneri, sportski direktori, izbornik. Rijetka, doista rijetka utakmica, danas je odnos snaga ipak drugačiji.