Hajduk se u drugom derbiju, ovom jadranskom, na strani, ipak nije provukao. Rijeka je zasluženo dobila dvoboj, premda je malo nedostajalo da momčad Marijana Pušnika ostane neporažena. Sveukupno, igru je determiniralo (ne)vrijeme, ne toliko diluvijalna kiša, koliko jak vjetar, još više klizav teren.
Zato je igra bila isprekidana, baš razmrvljena, točno onako kako to običava ocijeniti Stanko Poklepović, dekan naših trenera. Takvi uvjeti išli su na ruku gostima jer klizav travnjak ne odgovara sastavu koji gradi igru, znači Rijeci, nego drugom rivalu, koji teži razgradnji igre, znači Hajduku.
Rijeka je bila bolja, dominirala je, diktirala tempo, domaći su nastojali i uspijevali stvoriti barem četiri, pet izglednih prilika, ali im je nedostajala preciznost u završnici. O da, velike su zasluge vratara Lovre Kalinića da Hajduk nije doživio i teži poraz.
Gosti su se sa svoje strane zadovoljavali najjačim svojim oružjem, a to je destrukcija.
Splićani su nekako, može se kazati i junački, ali i sretno izgurali prvo poluvrijeme. No, to je bilo nedostatno za konačni pozitivan omjer.
A kad je Marko Futacs, mađarski internacionalac, baš na Rujevici, svojim probojem i golom pokazao A-klasu o kojoj je stalno govori trener Hajduka Marijan Pušnik, činilo se da će se Hajduk vratiti u Split barem s jednim bodom. Futacs je iskoristio na majstorski način nespretnost Josipa Eleza koji se ipak izvukao i to na maestralan način s obzirom da je postigao dva gola za pobjedu.
Neka oprosti Elez, ali to me podsjetilo na Liliana Thurama i njegova dva gola u mreži Dražena Ladića u polufinalu mundijala u Francuskoj. Dakle, Elez je zabio dva gola, sad i vjerojatno neće nikad više. U sudaru dva rivala, jednog koji ima kvalitete, to jest Rijeke, i drugog, koji ima želju, to jest Hajduka, pobjeda je logično pripala domaćinima.
