Vojko Basic / CROPIX
CROPIX

PIŠE ZDRAVKO REIĆ ZA JL

KOMENTAR: ZBOG NAVIJAČKE STRAHOVLADE NITKO NE ŽELI REĆI ISTINU O HAJDUKU I ŠTO JE ZAPRAVO POSTAO Postoji samo jedno rješenje za izlaz iz ovog košmara

AUTOR:
    • Zdravko Reić,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 20.07.2019. u 13:00

  • Potres na Poljudu, izazvan eurogolovima Hameda Konea, 31-godišnjeg igrača iz Obale Bjelokosti, ali i iznenadnim pogotkom Jeffersona Mateusa de Assisa Estacija, 25-godišnjeg Brazilca, bacio je Splićane i uopće navijače Hajduka u očaj. Dogodila se katastrofa epskih razmjera za splitski klub, ali odmah se mora kazati da ona nije slučajna, da se takav rasplet mogao predvidjeti, pa i očekivati. Istina, ovo s malteškom Gzirom United bilo je mirakulozno, takvo poniranje Hajduka nitko ni u najcrnjim snovima nije mogao pretkazati.

    Sad kreću procesi, svih protiv svih u klubu i izvan njega, među navijačima, koji su umnogome kumovali aktualnom raspadu mitskog kluba. Nevjerojatno je bilo da trener Siniša Oreščanin nije odmah smijenjen, čak prije nego što je zakoračio u svlačionicu da o bilo čemu razgovara s igračima.

    A to što nije dobio izvanredni otkaz dokazuje koliko su u rukovodstvu Hajduka nevični brzom reagiranju, kako djeluju usporeno, pospano, kao da su zalutali na Poljud. Također, kad da je Oreščanin imao zeru savjesti i ponosa, on bi nakon završetka tog tragičnog meča upao u svlačionicu i umjesto da trabunja prazne priče o tome kako ih u nedjelju čeka start u prvenstvu, podnio bi trenutno ostavku, pozdravio se s "bijelima", zahvalio im, njima i svakako sportskom direktoru Saši Bjelanoviću, koji su ga uzdigli do časti Hajdukova trenera.

     

     

    Oreščaninu odavno, još dok je vodio juniore pa drugu momčad "bijelih", tepaju, ima i kolega koji su tumačili da je on trener budućnosti, igre Hajduka u prošlom prvenstvu koje nisu bila naročite predstavljale su se kao dometi za borbu za vrh tablice. Ali ljudi moji, pa Oreščanin je izveo pravi harakiri, on je protiv Gzire poslao momčad koja nikada do ove prilike nije igrala zajedno; umjesto da je susret s malteškim klubom iskoristio kao posljednju provjeru, kao uigravanje, on je sastavio kombiniranu momčad, nadalje, prvenstvo još nije ni počelo, a on je odmarao važne igrače za premijeru u Prvoj HNL; pa još dalje u toj kombiniranoj momčadi od 14 igrača samo su dvojica iz inkubatora Hajduka (Bašić i Delić). Dogodile su mu se fatalne greške, dokaz njegova neiskustva, pa i nerazumijevanja uloge trenera u tako složenom organizmu kao što je Hajduk.

     

    Ono što treba priznati, na neki način u prilog sada već bivšem treneru, to je činjenica da mu sportski direktor Bjelanović nije osigurao popunu igračkog kadra, još manje pojačanja. Saša se diči kako je dobio dva mlada igrača, oba na pozicijama lijevog bočnog, pred kojima je vjerojatno vedra budućnost, ali nije angažirao špica, napadača, nije pronašao pravog gol-igrača, kakav je nasušno potreban. E da, Bjelanović je kreator smjena i dovođenja trenera - najprije Željka Kopića pa Zorana Vulića, na kraju Siniše Oreščanina, sve u jednoj sezoni, pa bi najbolje bilo da i on ode usrećiti nekoga drugoga.

    Još u vrijeme kad se Oreščanin usudio petljati u klupsku politiku, kad je reagirao na nesvakidašnji, doslovno ružan način u odnosu na otkaz Krešimira Gojuna, bivši predsjednik Hajduka Mate Peroš, jedan od najuglednijih odvjetnika, zamjerio je kolegi Brbiću "što se nije isti tren zahvalio treneru Oreščaninu". Eto, Brbiću su s njegovim pojačanjem Lukšom Jakobušićem trebala 24 sata da se odluči za potrebne korake, pa se čeka što će reći, kako će reagirati Nadzorni odbor predvođen Benjaminom Perasovićem. A oni, ta posada iz nadzora, nije u stanju snaći se u rusvaju na Poljudu.

    Ovo što se događa u Hajduku posljedice su nemilosrdne borbe za položaj u klubu, mnogi će kazati i za vladanje ili barem utjecaj na transfere. Riječ je o tome da je splitski klub odavno postao svojevrsna menadžerska agencija kojoj su važni dolasci i odlasci, dakle inkas, kako bi se zaradilo i onda trošilo na plaće, honorare, premije, nagrade, ali i luksuzan život.

    O stanju u Hajduku u ovim prošlim, pa i nedavnim vremenima nitko ne želi govoriti usred navijačke strahovlade pa se svatko, tko se usudi prozboriti ma i najmanju kritiku, izlaže istinskom teroru. Tako ispada da jedino o Hajduku smiju lamentirati članovi vodstva navijača, oni koji se prave nedužni za tu katastrofu koja je srušila splitski klub, jer kažu, brane se time da oni jedino organiziraju izbor članova Nadzornog odbora, a sve drugo je u rukama Uprave. Malo morgen, to su priče za neuke ili zaslijepljene...

    Kako naći izlaz iz ovog košmara? Nikako, ima samo jedna formula, a to je prisilna uprava. Naravno, kad bi se netko htio uhvatiti u koštac s nemanima koje svojataju "bijele".

    Iz drugih medija