HNL

Konačna odluka Izvršnog odbora: Zoran Mamić prvi menadžer u povijesti Dinama!

AUTOR:
  • Davorin Olivari

  • OBJAVLJENO:
  • 16.12.2013. u 18:18

  • Mamić junior je ipak pristao ostati na klupi, tako da Izvršni odbor nije imao težak posao

    Tijekom dana, prije početka sastanka Izvršnog odbora Modrih, sa svih strana curila je ovakva informacija: Izvršni odbor će Zorana Mamića potvrditi kao trenera. Naravno, uz dodatak da su pomoćnici isti, Damir Krznar i Igor Cvitanović. Tako je i bilo, s time da je Marijan Vlak postavljen za novog direktora omladinske škole.

    - Zoran će vršiti ulogu menadžer, kao što je to u Engleskoj, što znači da će objediniti funkcije trenera i sportskog direktora - objasnio je izvršni predsjednik Zdravko Mamić.

    Zoran Mamić je u kratkom razdoblju svog boravka na klupi pokazao trenerski talent , detektirao je probleme plave svlačionice i Dinamo je igrao bolje nego kod prethodnika Krune Jurčića i Branka Ivankovića. Uostalom, polusezonu su završili kao tzv. jesenski prvaci, te su praktički osigurali plasman u polufinale Kupa. U jednom trenutku, do dolaska Mamića, izgledalo je da bi Modri mogli imati problema i na domaćoj sceni. Na europskoj sceni nije bilo rezultata, ali se barem igralo dojmljivije negoli prije. Konačno, a to je vrlo bitno, mlađi Mamić bitno je podigao raspoloženje u svlačionici, atmosfera je sada mnogo bolja. Neposredni proizvođači isto tako cijene i poštuju trenera koji je morao vaditi kestenje iz vatre, definitivno ima autoritet, a ta činjenica je krucijalna u odnosima igrača i trenera.

    Kad je stariji brat Zdravko Mamić uvidio da su sve njegove trenerske akvizicije doživjele slom, da je postao najnetalentiraniji čovjek u državi za odabir trenera, bivše Dinamove stručnjake proglasio je neznalicama kod kojih bi u Dinamu propali Ronaldo, Messi i Ibrahimović zajedno. Sve je papreno začinio izjavom da bi im trebalo oduzeti diplome. Nakon što se istresao na one koju su plavom klubu upropastili polsezonu, okrenuo se nagovaranju svoga brata da ostane na trenerskoj klupi Dinama. Vidio je da mu ide, da je za razliku od prethodnika posložio stvari, da s njim ova momčad može biti mnogo bolja nego što je bila. Istina, ručao je i s Magathom, u glavi su mu se vrzmale ideje o angažiranju Tomislava Ivkovića i Igora Pamića, ali sve svoje kapacitete uložio je u nagovaranje brata. Mnoge je takav postupak začudio, jer bilo je normalno zaključiti da mu je preuzimanje Dinamove klupe mogao - narediti! U međuvremenu se u cijelu priču komplimentiranja i nagovaranja Zorana Mamića uključio i predsjednik Mirko Barišić, koji je javno kazivao kako mlađeg Mamića želi za trenera.

    Zašto se Zoran Mamić opirao mogućnosti da ostane trener?

    Situacija za preuzimanje momčadi zapravo je idealna. Nema bolje. U drugom dijelu sezone Dinamo može uzeti dvostruku krunu, bilo bi zapravo iznenađenje da se to ne dogodi. Europskih utakmica više nema, pa neće biti niti bolnih poraza. Momčad će se u zimskom prijelaznom roku još pojačati, najnovija vijest kazuje da bi uskoro mogao osvanuti jedan veznjak iz Španjolske.

    Ipak, mlađeg brata brine sljedeća sezona. Što ako Dinamo opet posrne na korak do Lige prvaka? Što ako se ponovi ovosezonska katastrofa u Europskoj ligi? Zoran Mamić zna da će prije ili kasnije doći do slabijih igara i rezultata, tijekom sezone je takav rasplet događaja gotovo sigurna oklada, naročito kad se radi o Modrima. Jasno mu je da će onda krenuti medijska lavina, ali i ona koju će autorizirati javnost. Ti napadi na njega kao trenera mogli bi biti poput pravog cunamija, višestruko žešći od onih koje su doživljavali dosadašnji Dinamovi treneri. Odgovor zašto je zaista jednostavan, Zoran baš nema popularno prezime. Nezgodna situacija mogla bi se pojaviti u slučaju da ga vlastiti brat mora smijeniti, makar se to vjerojatno nikad ne bi dogodilo, jer bi u slučaju loših igara i rezultata sam podnio ostavku.

    Priča o tome da se suprotstavljao svojoj trenerskoj karijeri zbog karijere koju misli napraviti u UEFA-i (član je Izvršnog odbora Europske klupske asocijacije) bila je ipak mnogo manje bitna. A lamentiranje o tome da ga trenerski posao ne zanima? Možda je u početku bilo tako, ali, barem tako kažu mnogi nogometni učitelji, kad jednom sjedneš na klupu, imaš neodoljivu želju tamo ostati, bez obzira na sve užase koji ti se mogu dogoditi na tom poslu. Oni ljepši trenuci su ipak preveliki mamac.