Jedna dobra ‘totalka’ u vidu ispadanja u 2. HNL na duge staze blagotvorno bi djelovala na Hajduk, nađete se kao nogometni novinar pred heretičkom idejom nakon što shvatite da je izvjesna malteška Gzira izbacila kultni klub iz Europe u trenutku dok se ozbiljni igrači samo razgibavaju, a Lionel Messi još puni instagram fotkama s plaže.
Uz rizik da zvuči kao naputak iz self-help literature, ponekad u sportu jednostavno morate brutalno zveknuti o dno i raspasti se u stotinu komada da bi se uopće ponovno skupili i krenuli dalje. Ispadanje bi značilo otrežnjenje, novi početak i teško da bi predstavljalo tragediju nakon svih kataklizmi koje su se posljednjih sezona izredale na Poljudu. Događalo se u ne tako davnoj prošlosti većim klubovima od Hajduka, ispadao je iz elitnog razreda Milan pa se vraćao na krov Europe i svijeta, ispadali su Manchester United, Olympique (M), Juventus i Aston Villa, svi nakon što su osvojili europske titule. Danas su opet gore, manje ili više kompetitivni, s jasnom predstavom o tome što trebaju biti i što u perspektivi mogu ostvariti, kako do cilja namjeravaju stići i kome će na kraju balade isporučiti račun u slučaju neuspjeha.
Ispadanje bi, uvjeravam vas, bilo zdravija opcija od vječnog života u čistilištu, gdje je Hajduk zaglavio prije dobrih desetak i više godina pa nikako da se pomakne naprijed, ali neće se dogoditi jer je konkurencija u 1. HNL tako tanka i slabašna da je praktično nemoguće potonuti kat niže. Drugim riječima, Hajduk ima sjajne izglede da nastavi živjeti u istom frustrirajućem ritmu, koji predviđa da klub do sredine kolovoza uđe u natjecateljsku ‘posezonu’ i okrene se crtanju planova za sljedeću kampanju. Shelbourne i Debrecen, grčevita borba za četvrto mjesto, Dila Gori i Gzira, vraćat će se na Poljud, ali ne kao prikaze iz noćnih mora nego kao osvježena mjera reality-checka, kao novo lice istog starog debakla.
POKUŠAJ PUČA
Debakla, riječi koju Oreščanin, saznali smo, ne voli upotrebljavati, iako nema preciznije dijagnoze od debakla za poniženje koje je Hajduk pretrpio u četvrtak. Ne očekujete od trenera koji se raspao protiv patuljaka da se baš ritualno samozapali poput Jana Palacha pred objektivima fotoreportera, čovjek ima pravo na dostojanstvo, ali malo elementarnog snalaženja u prostoru, to svakako da. Kada, međutim, iz trenerovih usta kao opravdanje za poraz čujete da Gzira ipak “ima tri-četiri kvalitetna igračića”, pomislite da: a) Oreščaninu u glavi nedostaju tri-četiri kvalitetna kotačića; b) da se iza maske eksperta skriva ozbiljan demagog ako ne i diletant; c) da trener provocira reakciju uprave, odnosno otkaz uz bogatu otpremninu; d) ili sve prethodno navedeno...
Ako je proljetos javnosti predstavljen kao rješenje nagomilanih problema momčadi, Oreščanin je u proteklih nekoliko tjedana izrastao u problem. Prijelomna točka te kratke i uzbudljive alpinističke avanture bješe otkaz njegovu intimusu Krešimiru Gojunu, odnosno naknadno Oreščaninovo pismo/kritika upravi kluba. Bolje obaviješteni kažu da je Gojunov dramatičan istup (optužba da je Bjelanović sugerirao Hajduku II da pusti utakmicu Šibeniku) zapravo bio zakamuflirani pokušaj tihog puča i preuzimanja kompletnog sportskog sektora iz ruku Saše Bjelanovića. Dobar dio navijača kazat će vam da takva smjena nikog ne bi bacila u očaj, jer Bjelanović je u njihovim očima ionako mjerna jedinica za nesposobnost, ali predsjednik Marin Brbić i suradnici, a onda i dobar broj članova NO-a, konzervativni su i krajnje suzdržani kod ovakvih procjena.
Je li Gojun zaista nekakav Van Gaal iz našeg sokaka kojeg nismo uspjeli prepoznati?, pitat će vas oni. Ako jest, pokažite nam sve te klasne igrače koje je proizveo, ispolirao i izbacio u orbitu.
NERVOZA
Tako otprilike pod novinarskim skenerom izgleda arhitektura moći na Poljudu, ali nije samo borba za prevlast u dnevnoj operativi ono što danas muči i izjeda Hajduk. Šira slika pokazuje i generalno problematičan model u kojem saveznici na papiru - Grad Split kao većinski vlasnik, Naš Hajduk kao svjetonazorski svjetionik, Nadzorni odbor, uprava - u stvarnosti funkcioniraju kao suparnici koji si međusobno bacaju klipove pod noge. Nervoza uslijed podjela i sumnjičenja sada se već može rezati nožem. Tako je, doznajemo, na Ćakuli održanoj u Splitu prošle nedjelje zamalo došlo do fizičkog obračuna između šefa NO-a Bena Perasovića i izvjesnog nezadovoljnog člana, piše Jutarnji list. Puna dvorana zainteresiranih svjedočila je žučnom razgovoru, no danima poslije o cijelom skupu u medijima niste mogli pročitati niti slova, otprilike kao da je seminar održala lokalna podružnica scijentološke crkve, a ne provizorni parlament gradske i regionalne sportske svetinje...
Što je sljedeće za Hajduk, ako ne računamo Istru u nedjelju? - pitanje je za milijun dolara. Pametnog odgovora nema, baš kao ni jednostavnog rješenja za izlazak iz crne rupe. Jedino čega napretek ima jest osjećaj - parafraziramo TBF-ova Sašu Antića - da je zaštitni znak malog i velog mista na koncu sam postao - uvelo misto.