U formaciji Hajduka praktički tri igrala su stalno bila okrenuta leđima prema Dinamovom golu, što je odgovaralo stoperima zagrebačke momčadi. Tako da domaćin nije uspijevao ništa konkretnije napraviti. Jasno se moglo raspoznati da Dinamo strpljivo čeka i da je prepun iskustva što je posljedica ozbiljnih utakmica koje je odigrao u Europi. U Dinamu su znali da su kvalitativno bolji, tako da su kontrolirali događaje na travnjaku.
Međutim, Modri nisu bili pravi u zadnjem pasu, a iznenadila me kod Dinama činjenica da je bio sramežljiv u posjedu lopte. Ipak, izgleda da nisu htjeli previše otvarati linije, krenuti otvorenim gardom protiv Hajduka, prebaciti igru u otvorenu agresiju. Taktički je Dinamo odradio utakmicu na visokoj razini. Nenada Bjelicu moram pohvaliti jer je dobio utakmicu na taktičkoj varijanti s kojom je ušao u derbi.
Kod Hajduka me u drugom poluvremenu iznenadilo što je Oreščanin ostavio Tudora koji je bio indisponiran. Modri su ostavljali bokove Hajduku, ali Juranović recimo nije išao prema naprijed, pa se Oršić nije trebao vraćati. Bradarić je pak bio impresioniran. Hajduk je jedino mogao biti opasan preko Jaira, ali i on je gurnut na bok, ne znam iz kojih razloga. Da, imali su Splićani priliku u posljednjoj minuti, ali vrlo su teško dolazili u bilo kakve ozbilnije situacije prema naprijed, nisu uopće bili opasni.
Kod Dinama je možda na koncu nedostajalo one želje da do kraja nokautiraju Hajduk. Modri su bili pravi. Inače, s guštom sam gledao derbi, ritam je bio na vrlo visokoj razini, bez obzira što nije bilo ekstra poteza, derbi je bio borben, a odigran je u sjajnoj atmosferi.