PIŠE: Ilija Lončarević
Prvo poluvrijeme pokazalo je nekoliko već poznatih stvari u igri obje momčadi. Rijeka je u prvim minutama pokazala da je što se tiče organizacije igre u napadu naša najbolja momčad. Rijeka je imala veliki hendikep zbog neigranja Gavranovića i Andrijaševića, vjerujem da je spomenuti dvojac mogao igrati da bi se Rijeka doma vratila s punim plijenom.
Dinamo se u početku mučio, ali kasnije je počeo koristiti slabo postavljanje protivnika. Dinamovi najbolji individualci bili su izuzetno raspoloženi, stoga su Modri stvorili puno prilika, ali je izostala realizacija. Ne znam stvarno kako je Rijeka bez čvrstine i agresivnosti mislila zaustaviti Dinamo.
Treba kazati kako Rijeka još uvijek ima kompleks Maksimira, to pokazuju već duži niz godina, budući da su opet igrali mekani nogomet i time su me malčice iznenadili, naravno, u negativnom smislu. S druge strane nije mi jasno kako Dinamo može primiti onakav pogodak, velika neopreznost i praktički su time izgubili utakmicu.
Rijeka je na neki način i u drugom dijelu morala iskoristiti Dinamovu nemoć, no bilo je očigledno da će se dogoditi i taj crveni karton. Dakako, momčad iz Maksimira ne može biti zadovoljna, ali solidna igra, koju su pružili, i sami osvojeni bod protiv Rijeke, trebao bi biti poticaj prema gore, no činjenica je da su dinamovci s obzirom na igrača više trebali smanjiti Rijekinu bodovnu prednost.
Prvenstvo, naravno, nije riješeno... No, rekao bih nešto, bilo bi glupo da ja sada kažem da ozbiljan klub kao što je Rijeka ako ode na pauzu sa +6, nema šanse za naslov, ali po onome što je danas u globalu prikazala mislim da joj šanse nisu prevelike.