Svaki je normalan čovjek, pa tako i Nikola Jurčević mogao pretpostaviti u kojem pravcu ide Dinamo. Mogla se pretpostaviti rasprodaja igrača i momčadi. Nadalje, logika jest kako u momčadi vlada nered. To se vidi iz aviona. Zapravo je nemoguće da dođe novi trener, pa da onda ima nered veći neko ikad u posljednje vrijeme - kaže Ilija Lončarević pa nastavlja:
- Recimo, igrači za vrijeme sezone odlaze na liječničke preglede u svoje buduće klubove. Pa kako to može biti u redu? Onda ostali igrači gube koncentraciju za ono najpotrebnije, igranje utakmica, osvajanje naslova prvaka i Kupa. Vjerojatno i oni razmišljaju o tome tko će prije otići iz kluba. Kad se tako nešto događa, trener je jednostavno nemoćan. Jurčević može samo razmišljati je li pogriješio što se uhvatio tog posla, što je uopće došao.
- Ovog trenutka ne vidim što bi mogao napraviti da podigne momčad ako sve to ne riješe sami igrači. Ovi situaciju moraju prelomiti igrači kao momčad, kao skupina. Jedino se tako mogu vratiti u život. Osobno, svaki put kad sam došao u Dinamo, ušao sam u veliku krizu. Ali sam isto tako uvijek imao barem nekakav “višak” igrača, pa se na osnovi toga mogao napraviti nekakav pomak u kratkom vremenu. A Jurčević čak nema ni dovoljno igrača.
- Niti brojčano, a o kvaliteti neću ni govoriti. Jurčevićeve ruke su vezane! Ne, doduše, na leđa, ali ipak jesu. Žao mi je svakog trenera koji dođe u takvu situaciju, ali žao mi je i kluba. Kako će Dinamo izgledati ako proda i ove malo kvalitete što je ostalo? Gdje su tu sportske ambicije, Liga prvaka, Europska liga?