Prokušanim nogometnim receptima Gorica je ostvarila uvjerljivu pobjedu na Drosini te time ostavila Istru u problemima. Istru koja je, unatoč trenerskoj promjeni, iskazala slične boljke kao i za vrijeme prethodnika Rendulića, a što onda prilično uvjerljivo ukazuje da ključni problem Zeleno Žutih leži u slabostima igračkog kadra.
Istini za volju ni Cvitanović kao ni Rendulić nije mogao računati na prve napadače Miereza i Fuentesa, a to se, i slučaju večerašnjih propuštenih šansi odnosno jalovosti u završnici potvrđuje kao presudni limit. Može se momčad truditi doći do zone šuta, ali ako tamo nema raspoloženog igrača koji će okruniti akcije, onda je to zajamčena „nula“ u pogocima i bodovima. Dodamo li tome dekoncentraciju u obrani, kod prekida, priča o porazu Istre je zaokružena…
Dobro je krenula Istra 1961 u utakmicu. Poletom koji prati svaku promjenu trenera, uz dobru energiju na tribinama, domaći su u prvih 5-6 minuta stvorili dvije matne pozicije. Prvo je Perić-Komšić na granici zaleđa izmakao obrani gostiju i krenuo prema golu, no bio je neprecizan ispred Kahline. Potom je u drugoj akciji Rimane vratio loptu nakon centaršuta prema Lončaru, ali ni on nije uspio u gužvi realizirati prigodu.
Istrin pritisak je trajao 20tak minuta, i nakon toga su gosti postupno počeli uspostavljati ravnotežu. Po običaju Jakirovićeva momčad je bila čvrsto pozicionirana u defenzivnom bloku, sa dvije linije ispred Kahline, dok su prema naprijed ordinirali Zwolinski i Ndiaye. Cvitanovićeva postavka nije se previše razlikovala od dosadašnje Istrine formacije, jer objektivno rečeno, za značajnije promjene nije bilo novih igračkih rješenja. Sa dva srednja vezna, Lončarom i Galileom, postojala je čvrstina veznog reda, ali prema naprijed, kako je vrijeme odmicalo pogotovo, izostala je konkretnost.
Kako to obično biva, gosti su kaznili jalovost domaće momčadi, i to opet u prekidu igre. I opet preko istog igrača, nizozemca Suka. Nakon kornera Suk se iskrao čuvaru i unutar peterca je glavom skrenuo loptu u mrežu! Dogodilo se to u najgorem trenutku, minutu prije kraja prvog dijela.
Djelovalo je to na samopouzdanje momčadi jer je ona u nastavku, iako je pokušala napadati, djelovala kao da ne vjeruje da može postići pogodak. Gorica je, po očekivanju, određenu neravnotežu domaće momčadi, pokušavala kontinuirano iskoristiti iz kontranapada. Bili su pri tom donekle opasni preko Zwolinskog. No, za divno čudo, postigli su drugi gol opet iz „ničega“ odnosno prekida.
Sa centra je visoku loptu u kazneni prostor centrirao Musa. Ona je kao svijeća išla na Ndiaye, činilo se da će Bosančić skočiti i izbiti loptu, no on je bio pasivan, a ona je praktično pogodila napadača Gorice i na iznenađenje svih ušla u mrežu. Bila je to najava kraha, kojeg će do kraja utakmice potvrditi i drugim golom Ndiaye, koji je iskoristio odbijenu loptu i ispred Čorića poentirao kraj ukopane obrane domaćih…
Navijači su u tom trenutku počeli odlaziti sa stadiona, razočarani i djelomice ogorčeni, jer malo je tko očekivao još jedan ovakav loš dan Istrine momčadi. Sa druge strane skupina navijača Gorice sa pravom je slavila, jer je Gorica ostvarila i osmu pobjedu u gostima, gotovo kao fotokopija jesenske u Puli, a i većine drugih…
Rezultati by SofaScore