Armin Hodžić na treningu je krivo stao, bol je jučer zadavao probleme i čuli smo da je junak remija protiv Rudeša dvojben za utakmicu s Istrom. Rutinski posao?
- Rutinska je bila i utakmica u Novigradu pa smo se tresli do zadnje sekunde. Nema danas lakih utakmica. Istru treba ozbiljno shvatiti i cilj je odvesti utakmicu u mirne vode na samom početku - poručio je Hodžić, koji je bio dobro raspoložen nakon tog gola Rudešu.
- Moj posao je da zabijam i činim to najbolje što mogu. Nekada uđe iz ‘mrtvog kuta’, nekada promašiš ono što svi vide već u golu. To je tako.
On i Henriquez u Dinamu su pod posebnim povećalom, ali tako je svuda. Kad ne igraju i ne zabijaju, puno je upitnika i teorija. Kako se on osjećao u ovom razdoblju kad nije igrao i zabijao?
- Izuzetno motivirano! Da se dokažem treneru, navijačima, ali i samom sebi. Nogomet je sport u kojem se ne živi od stare slave. Svaki dan je novo dokazivanje i čim prije to svi skupa shvatimo, to će nam biti bolje. Nemam problem s izazovom, dapače.
Nikako da ni on ni Henriquez uhvate kontinuitet. Što je tome uzrok?
- Ne mogu pričati o trenerovim odlukama i namjerama. I da mogu, ostavio bih to unutar svlačionice. Svjestan sam kako je i trener u problemu kada ima visoku koncentraciju kvalitete u svlačionici, svi bi htjeli igrati, a mjesta je za njih 11. Već sam rekao da je svaka minuta šansa za novo dokazivanje i toga se držim. S trenerom često komuniciramo, ali detalji neka ostanu među nama. Igra onaj za kojeg trener procijeni da mu može više donijeti u određenom trenutku.
Puno se priča o prijelaznom roku, a napadači su i tu u prvom planu. Dolazak Gavranovića je, čini se, gotova stvar, možda dođe još jedan napadač. To znači da će jedan od sadašnje dvojice morati otići?
- Da je Gavranović gotova stvar, pročitao sam jedino u novinama. Ne znam ništa o tome, kao i o dolasku nekog drugog napadača. Svi smo mi vojnici Dinama i klub radi ono što misli da je najbolje u danom trenutku. Ako me pitate bojim li se konkurencije - naravno da se ne bojim!
Ako dođe Gavranović, mogao bi automatski imati osigurano mjesto u momčadi?
- Ne mogu odgovoriti na hipotetsko pitanje. Pitajte me to kada i ako dođe. On ili netko drugi. Kada bih se zamarao svim stvarima koje pročitam o sebi ili klubu u kojem igram ili sam igrao - vjerojatno bih završio u ludnici. Isključim se iz svega toga jer to je najbolji način.
Kakav je uopće odnos dvojice konkurenata, u ovom slučaju Hodžića i Henriqueza?
- S Angelom imam odnos kakav imam sa svim suigračima. Poštujem ga i cijenim jer svi smo mi dio iste priče i imamo isti cilj. Da, on mi je konkurent za mjesto u momčadi, ali i ja sam njemu. Blago momčadi koja ima više opcija.
Ako ipak ostane na zimu, što Hodžić očekuje u nastavku sezone?
- Cilj je uvijek isti, uzeti sve domaće trofeje te u Europi gurati koliko ide. U ovoj sezoni očekujem da se vratimo na mjesto koje nam pripada po kvaliteti i organizaciji. Dakle, dvostruka kruna. Osobna očekivanja su vezana isključivo uz zdravlje. Samo da je s tim sve u redu, ostalo će doći samo po sebi.
Je li ovo maksimum ove momčadi ili igre mogu i moraju biti bolje ako ih gledamo kroz prizmu konkurentnosti u Europi?
- Ova momčad je bolja iz treninga u trening. Iz svake utakmice uzmemo nešto novo i s vremenom će biti dovoljno za visoke stvari. Do Lige prvaka još je osam mjeseci. Ajmo mi utakmicu po utakmicu rješavati protivnike, stvarati automatizme i dobre navike.
Reprezentacija BiH još traži izbornika, ima li nekih novosti iz Sarajeva?
- Svi čekamo rasplet te situacije. Više je kandidata i zaista mi je teško reći tko će biti novi izbornik
Spominje se i Robert Prosinečki?
- O Prosinečkom ne mogu reći puno jer ga ne poznajem, ali prema onom što su mi pričali riječ je o vrhunskom stručnjaku. Vidjet ćemo.
Koliko je Dinamovim igračima teško igrati kad imate 12 bodova prednosti, tereni su loši, protivnici se uglavnom brane? Čini se da je sad Dinamu najveći protivnik - Dinamo?
- Ne priznajem to. Je l’ vama teško svaki dan ustati, otići u redakciju i svaki dan iznova pisati? Nije, jer vam je to posao. Ako sam ja profesionalac koji živi od nogometa i za taj nogomet, onda u svaku utakmicu moram ući kao da je zadnja. Tereni su loši nama, ali i protivniku. Mi smo Dinamo i moramo pronaći ključ za svaku bravu.
Koliko ga opterećuje promašeni zicer, velika prilika, nosi li jedna lopta gubitak trenerova povjerenja i vlastita samopouzdanja?
- Možda su mi promašaji stvarali opterećenje dok sam bio mlađi. Kako vrijeme ide, sve više takve stvari primam lakše k srcu. Naravno da boli svaki promašaj, ali niti je svijet počeo s tom propuštenom šansom niti će s njom završiti.
Dojma smo da je izgubio status i samopouzdanje nakon onog promašenog velikog zicera na Poljudu?
- Ma ne. Ponavljam, možda mi je prije to teško padalo, ali kako starim valjda dobivam na iskustvu i s nekim stvarima se onda mogu lakše nositi. Naravno da mi je žao zbog tog promašaja na Poljudu, ali nećemo od toga raditi znanost.
Nedostaje mu gol u derbijima, Rijeci ili Hajduku, razmišlja li o tome?
- Imam to u podsvijesti, ali ne zamaram se stvarima koje ne mogu promijeniti. Možda mi sreća vrati u trenutku kada će to biti puno značajnije.
Dobro, možda ovaj gol Rudešu bude najava neke nove serije?
- Ne želim ništa najavljivati jer sam se već opekao s takvim prognozama. Nismo strojevi da zabijamo kao na traci. Meni je najvažnije da dajem sve od sebe na treninzima i utakmicama i znam da će me to jednom nagraditi. Ako si pošten prema lopti, ona ti vrati.
