Bio je veznjak čije su lopte “imale oči”, a svaki prekid u zoni udarca bio je pola gola. Šest nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, treće mjesto sa Zagrebom 2005. i titula najboljeg asistenta lige, kao i nastupi u Ligi prvaka sa sofijskim CSKA i u Kupu UEFA s Kamenom Ingradom, najpoznatiji su “highlightsi” igračke karijere 41-godišnjeg Sergeja Jakirovića.
U prosincu će napuniti 42, ali danas je kao prvoligaški trener debitant apsolutni hit u 1. HNL, baš kao i njezin novi član Gorica, koja nakon šest kola ima 10 bodova i drži peto mjesto. Uoči subotnjeg praznika nogometa u Velikoj Gorici, gdje će na rasprodanom stadionu gostovati aktualni prvak Dinamo, idealno je vrijeme za bolje upoznavanje Sergeja Jakirovića i njegovih pogleda na nogomet i posao s kojim se bavi.
U prvoj dobio šesticu
Kada i gdje je sve počelo, kojim putem ide i gdje bi jednom želio doći?
- Pri kraju karijere većina igrača počinje dobivati trenerski pogled, a meni se to dogodilo 2010. u austrijskom Klagenfurtu. Zbog određenih problema s ugovorom bio sam prebačen iz A u B momčad Kärntena, koju je vodio Rudolf Perz. Brzo smo se sprijateljili i on je želio da mu budem igrač i pomoćnik. Mnogo smo razgovarali na temu vođenja momčadi, a ja sam počeo zapisivati treninge i što smo sve radili. To mogu nazvati svojim trenerskim početkom i vremenom kada sam odlučio da ću se s tim baviti nakon igračke karijere. Zanimljivo da je tada u klubu bio i Nenad Bjelica, koji je bio trenerski početnik i često sam odlazio na njegove treninge i davao mu podršku. Poslije je imao sjajne rezultate s mladom momčadi kluba i promovirao neke igrače, koji su postali reprezentativci poput primjerice Michaela Sollbauera - otkriva Jakirović, koji je iz Metkovića, ali je igrom slučaja rođen u Mostaru, dok već desetak godina živi u zagrebačkim Sesvetama.
Prvi samostalni trenerski posao započeo je u obližnjem Dugom Selu.
- Bilo je to 2011. i dobio sam juniorsku momčad trećeligaša s kojom sam ostvario odlično drugo mjesto u 2. ligi središte. Ipak, nikada neću zaboraviti svoju prvu utakmicu na klupi. Igrali smo na Peščenici i izgubili od HAŠK-a čak 1:6. Sebi i igračima sam poslije toga rekao “sada moramo zapeti još jače” i na kraju smo ostvarili rezultat kojem se nitko nije nadao. Taj motiv i princip uvijek će me nositi, iz poraza moraš učiti i u sljedećoj utakmici napraviti sve da ti se ne ponovi.
Sljedeća važna stanica bila mu je u mjestu stanovanja - Sesvete.
- Predsjednik tada Radnika iz Sesveta, Pero Karatović, želio me u njegovom projektu zvanom 2. HNL u kojem sam na kraju sudjelovao kao igrač, trener juniora, pomoćnik i glavni trener seniorske momčadi. Posebno bitna je bila sezona 2016/2017. kada sam asistirao svom susjedu iz Metkovića Denisu Bezeru. Odrasli smo zajedno, ali on je mnogo iskusniji strateg od mene i mnogo sam od njega naučio, ujedno se i pripremio za svoju prvu samostalnu sezonu u 2. HNL.
Vjerujem u svoj rad
I onda se čudesnog nogometnog ljeta 2018. na dan početka Svjetskog prvenstva u Rusiji, i za Jakirovića se dogodilo malo čudo ili poziv, koji se ne odbija?
- U Sesvetama sam već bio dogovorio datum početka priprema i utakmice koje ćemo igrati kroz ljeto, kad mi je 14. lipnja predvečer zazvonio telefon. Broj mi je bio nepoznat, a taman sam bio ispred Konzuma spremajući se za kupovinu. Ipak sam se javio, a s druge strane je bio predsjednik Gorice Nenad Črnko.
I što je rekao?
- Rekao je: “Sigurno znaš zašto te zovem, možemo li se naći sutra ujutro?” Odgovorio sam da ne mogu ujutro jer sam morao u Maribor na stručnu praksu, ali možemo navečer. Tako je i bilo, našli smo se Črnko, sportski direktor Nikoličius i ja, razgovor je trajao oko četiri sata, a Nikoličius ga je završio riječima: “Mi te uzimamo, a ti prespavaj i onda reci prihvaćaš li ponudu ili ne.”
Je li to bila teška noć s razmišljanjem o debitantu u ligi s neizvjesnom sudbinom, a zna se kako lako padaju trenerske glave u Hrvatskoj?
- Ne, iz više razloga. Goricu sam dobro poznavao jer su u proljetnom dijelu drugoligaške sezone pokazali koliko ozbiljno misle, a u razgovoru su me Črnko i Nikoličius uvjerili da su im planovi za budućnost i kompletna vizija rada i ciljeva kluba još ozbiljniji. Ja sam već tada vjerovao u tu momčad, kao što vjerujem u sebe i svoj rad, pa sam zato mnoge i iznenadio kada sam na uvodnom predstavljanju pred novinarima rekao da nisam došao u Goricu boriti se za ostanak.
Sve što se događalo poslije toga, od prijelaznog roka gdje ste pogodili gotovo sa svim dovedenim igračima, do odličnih rezultata u uvodnih šest kola, svjedoči o ambicijama koje imaju sve čvršće temelje?
- Dvije važne stvari Gorica je već imala, a to su 12 igrača iz prošle sezone i pobjednička atmosfera u klubu. Uz odlične kontakte i veze u nogometnom svijetu, sportski direktor Nikoličius je doveo sjajna pojačanja, što smo zaokružili ovotjednim dovođenjem nigerijskog reprezentativca Oboabone. To je zaista šlag na tortu našeg prijelaznog roka, ali Zwolinski, Miya, Suk, Muhammed, Branescu i ostali pun su pogodak. I nije to slučajno, sve smo provjerili prije njihova dovođenja, a moja glavna smjernica je bila karakter igrača, odnosno da nisu ni u čemu problematični, već potpuno spremni uklopiti se u kolektiv i biti njegovi vojnici.
Vaše taktičke i psihološke pripreme utakmica također djeluju izuzetno temeljite i svrsishodne?
- Već na prvom treningu igrače sam nastojao uvjeriti da ćemo i kao debitanti biti u stanju sa svakim se pofajtati, a kada je Matjaž Kek poslije poraza u Rijeci rekao da nikome s Goricom neće biti lako, veći kompliment već na startu nisam mogao dobiti. U ovih šest utakmica mi smo igrali dobro, mnogi kažu da nam igra ima glavu i rep i da smo sve ozbiljnija momčad. Neke pogreške smo skupo platili u prva tri kola, ali onda su došle tri pobjede. Naučili smo lekciju i to je ono što sam želio, a posebno inzistiram na situacijskoj inteligenciji i prepoznavanju događanja na terenu. Ne smiješ zakasniti, moraš biti korak ispred.
U trenerskim krugovima čuli smo izraz da ste - kraljevi tranzicije!
- U modernom nogometu tranzicija je sve! Kako osvojiti loptu i doći što brže i sa što više igrača pred vrata suparnika, te obvezno što više pucati. Na SP-u u Rusiji ispale su sve reprezentacije koje su imale jalovi posjed lopte i zato sam nedavno i rekao da ne marim previše za posjed, niti za dojam. Točnije, želim da posjed nude ciljan, na određenom dijelu terena. Toliko spominjani visoki pritisak ne može trajati više od 10 ili 15 minuta, a kako pobjeđuju Real Madrid ili Francuska? Briljantnom tranzicijom iz srednje i svoje trećine.
Mladi trenerski val
Tko je onda trenerski uzor Sergeju Jakiroviću?
- Obožavam Liverpool i Jürgena Kloppa, koji je takav nogomet igrao s Mainzom i Borussijom, a i Napoli i Maurizio Sarri su mi bili omiljeni. Ipak, moj trenerski guru je Mile Petković. Ostvario sam dosta u igračkoj karijeri s obzirom da sam krenuo iz male Neretve, ali da sam prije došao u njegove ruke, sigurno bih ostvario mnogo više. Isto mi znaju reći Ibričić, Brkljača, Vidović i ostali iz te sjajne generacije Zagreba iz sezone 2004/2005. kada smo bili treći. Toliko se pametnog moglo čuti i naučiti od Petkovića i ne samo o nogometu.
Čujete li se danas?
- Svakako. Nedavno smo se i našli, a najneobičnije je kada mi kaže - kolega. Nisam ja, šefe, još kolega, još sam u podrumu, a vi ste u mirovini. Tako sam mu nedavno odgovorio, a i inače ne volim gledati daleko u budućnost, pogotovo u ovom poslu. Koncentriran sam na ovdje i sada, a to je Gorica. Isto tako vjerujem da svaki rad donese rezultat i da ne treba žuriti, sve dođe na svoje, a situacija se u Gorici baš dobro razvija i sada se već može reći da želimo i zadržati stečeni plasman. Dobro je što nemamo velikog pritiska, a ozračje u klubu je zaista sjajno, svi dišemo kao jedan.
Svi ujedno željno čekaju i subotu, kada na gradski stadion dolazi Jakirovićev pravi kolega i prijatelj, Nenad Bjelica i njegov Dinamo. Ujedno će to debitantu biti i najteži test dosad, mjerilo koliko vrijedi ova Gorica?
- Dinamo zaslužuje veliki respekt i apsolutni je favorit jer Bjelica radi odličan posao, što se najbolje vidjelo u europskim utakmicama kada je bez stresa izborio Europsku ligu, a zamalo i Ligu prvaka.
Možda bi baš ta Europa i Dinamov dvoboj sljedećeg četvrtka s Fenerbahčeom mogli pomoći Gorici?
- Ne znam u kojem će sastavu istrčati Dinamo, ali naše je da mu igrom i zalaganjem na terenu maksimalno zakompliciramo planove o osvajanju tri boda. Moji igrači sigurno će u subotu juriti kao Tatari, a kako bi rekao Mile Petković, “svaka utakmica počinje sa 0:0” - podvukao je strateg Velikogoričana, a za kraj se složio s konstatacijom da ove sezone svatko svakoga može pobijediti.
- Apsolutno se slažem da je 1. HNL zanimljiva i neizvjesna, a posebno bih pohvalio trenere. Stigao je mladi val i baš svi su odlični i očekujem da naprave ozbiljne karijere. Svakog tjedna se bar jednom čujem s Bjelicom, Tomićem i Zekićem, prijatelji smo, ali i veliki rivali na terenu.