Što je zajedničko Anasu Sharbiniju, Florentinu Mateiju i Robertu Muriću? Sva trojica loptu udaraju drugačije od ostalih igrača, na travnjaku vide situacije koje mnogi drugi ne vide i kada rješavaju utakmice, onda to bude potezima zbog kojih gledatelji dolaze na stadione. Dovoljno se sjetiti sjajnih lopti vanjskim dijelom kopačke koje je kao na pladnju dijelio Sharbini, driblinga Mateija pa sada i raznolikosti kojom je neke utakmice rješavao Robert Murić.
Ima što pokazati
Zajedničko im je i što po nogometnom talentu (još) nisu dosegli razinu kojoj pripadaju. Anas Sharbini je već objesio kopačke o klin, na Grobniku uživa u ulozi oca, a da se njegova karijera razvila sukladno igračkom talentu kojeg je na trenutke pokazivao danas bi s napunjene 33 godine (rođen je 1987.) vjerojatno razmišljao kako se iz nekog europskog velikana vratiti u Rijeku i zaključiti karijeru tamo gdje je počela.
Slična priča vrijedi i za Florentina Mateija koji danas svojim potezima uveseljava navijače ciparskog Apollona iz Limassola iako prema igračkom umijeću i on spada među igrače koji su mogli napraviti puno više. Tu onda dolazimo i do Roberta Murića u čijem igračkom talentu navijači Rijeke prerijetko mogu uživati.
A Murić doista ima što pokazati. U prvom kolu ove sezone protiv Varaždina je najprije uzeo loptu na 20-ak metara pa se kraj šest suparničkih braniča praktički ušetao u gol, na istoj utakmici pobjednika je odlučio sjajnim pogotkom iz slobodnog udarca, pa protiv Istre 1961 na Rujevici, u stilu Paula Dybale, još jednom odlično pogodio iz slobodnjaka.
Puljanima je lijep pogodak zabio i na Aldu Drosini, a sve je začinio još jednim prikazom svog talenta protiv Intera na Rujevici kada je dugo ljuljao suparničke braniče pa filigranski precizno pogodio mrežu.
Murićev problem, kao što je to bio slučaj i sa Sharbinijem odnosno Mateijem, je taj što se bljeskovi događaju povremeno, odnosno u njegovom konkretnom slučaju što dolaze u takozvanim malim utakmicama jer one velike praktički nije ni igrao.
U deset ovosezonskih utakmica protiv Dinama, Hajduka i Osijeka, Murić je na travnjaku proveo 176 od 900 mogućih minuta što dovoljno govori koliko mu treneri (Bišćan i Rožman) vjeruju u utakmicama visokog ritma i intenziteta na kojima se pretrče distance koje su na razini nekih europskih momčadi.
Nogomet Roberta Murića baš je onakav kakvog su opisivali mnogi njegovi suigrači iz Dinamove škole nogometa koji su ga redom svrstavali među najbolje igrače s kojima su igrali, ali u koncepciju natjecateljske momčadi nisu ga uspjeli uklopiti ni ranije Igor Bišćan, ni sada Simon Rožman.
Trenerske zamjerke
Jednostavno, Murić je igrač poteza, najčešće genijalnog, ali i za kojeg mora raditi cijela momčad da bi došao do izražaja što današnji nogomet često ne trpi. Treneri su Muriću zamjerali obveznu igru u fazi obrane, mnogi mu kao manjkavost ističu i brzinu te skok i duel igru, no svejedno nakon svakog njegovog poteza koji odluči utakmicu sasvim je legitimno zapitati koliko bi se bodova dobilo ili izgubilo kada bi mu se prilagodile neke stvari u taktičkim postavkama kako bi se zamaskirale Murićeve slabosti i sve u momčadi podredilo njegovoj igračkoj genijalnosti?
Još ima vremena
Budući da današnji nogomet takvo što ne trpi vjerojatno nećemo ni dobiti odgovor na ovo pitanje već je Murić taj koji mora pokazati da može odgovoriti zahtjevima koje moderni nogomet traži.
Budući da je tek napunio 24 godine još uvijek ima vremena popraviti stvari koje mu nedostaju da bude standardni prvotimac i na pravi način valorizira svoj talent. U suprotnom će ostati samo jedan od mnogih za koje će se govoriti da nisu ostvarili ni približno onome što su prema svom igračkom potencijalu mogli.