Šubićevac ne može bez Labrovića! U staroj se hrvatskoj nogometnoj tvrđavi i danas govori o dobrom radu trenera Mirka Labrovića, a već se rodila nova lijepa priča o još jednom kršnom momku iz Glavica pored Sinja, piše Slobodna Dalmacija.
Kroz svoju je povijest Šibenik nerijetko znao proizvesti kvalitetne vratare. Od Stipe Bašića do šibenskog Makedonca Koste Miloševskog. Od Mladena Pralije do reprezentativca Zorana Slavice i današnjeg trenera Hajdukovih vratara Tihomira Bulata. A kad bi u omladinskom pogonu falilo talentiranih čuvara mreže, Šibenčani bi ih „nanjušili“.
Kao nekad Lukšu Poklepovića ili, u novije vrijeme, Silvija Čavlinu, te aktualnog golmana Hajduka Gorana Blaževića. Slična se situacija dogodila minulog ljeta, kada su sportski direktor Ivan Bulat i trener vratara Ivica Matas u Sinju pronašli Nediljka Labrovića. Momka iz Glavica, kojega bi većina skauta vjerojatno odabrala „na prvu“. S visinom od 194 centimetra Labrović ima idealnu golmansku staturu.
Međutim, da biste postali vrhunskim vratarom, morate imati i „pristojnu“ dozu sreće. A ona se ove sezone široko osmjehnula Nediljku. Naime, šibenska je „jedinica“ u prva dva kola bio Lovre Rogić. Vratar iz Vrane fantastično je čuvao svoja vrata do ozljede na treningu.
Rukavice je navukao Labrović i više ih nije skidao.
Nominalno pričuvni vratar bio je junak „narančastih“ u Kupu protiv senjskog Nehaja. Malo je falilo da to postane i u srijedu protiv Hajduka. Njegovih je (rukometnih) 17 obrana natjeralo kolegu Krešu Gulina da ga prozove „Omeyerom“ (slavni vratar francuske rukometne reprezentacije, op.a.). Ništa manje oduševljeni nisu bili Splićani, makar im je intervencijama mogao zapapriti!
- Velik je to broj obrana, ali je sve lakše kad ispred sebe imaš čvrstu obranu – skroman je bio 19-godišnji Labrović poslije velike bitke na Šubićevcu.
Šibensku smo „jedinicu“ malo dulje čekali da podijeli dojmove poslije utakmice. Razlog: na ogradi su ga zadržali Funcuti, koji su mu htjeli posebno čestitati na predstavi protiv Hajduka. Scena je to, koju davno nismo vidjeli na Šubićevcu.
- Strašno mi znači što su me navijači primijetili! Funcuti su bili izvanredni. I ne samo oni. Podržavala nas je cijela zapadna tribina – zahvalio se navijačima Labrović.
Hajduk će žaliti za Nedom
Mladi je vratar „narančastih“, ipak, žalio za porazom, s obzirom na još jednu vrlo zrelu partiju Šibenika.
- Nakon takve utakmice moram reći da je falilo malo sreće. A mi je protiv Hajduka nismo imali. Znate, kad primite dva gola u posljednjim trenucima morate biti deprimirani. Ne znam je li sudac prestrogo dodijelio drugi žuti karton. No, drago mi je da smo ostali stabilni, postojani na travnjaku i bez Pecolaja. Nismo se predali. Žao mi je što nismo stigli do penala. Pa, makar ja ostao bez obrane – priznao je simpatični Nedo, kako ga zovu suigrači.
Sumnjamo, međutim, da ultra nadareni vratar Šibenika ne bi skinuo barem jedan jedanaesterac. Nedo je dosad „imao nos“ kod obrana s bijele točke. Na pripremama je preko penala odveo Šibenik u finale turnira u Zmijavcima. Dva je obranio i u već spomenutom kup-dvoboju u Senju.
Iako je tek napunio devetnaest, Labroviću je ovo već treća seniorska sezona. Prethodne dvije je odradio u sinjskom Junaku. Zanimljivo, pet i pol godina proveo je i u Hajduku. No, na Poljudu su ga otpisali. Kao i još jednog bivšeg „narančastog“, Labrovićeva susjeda Matea Baraća, danas stopera bečkog Rapida.
Hajdukova škola u posljednje vrijeme nije imala problema s vratarima (Kalinić, Letica, Grbić…), no nastavi li Labrović s vrhunskim partijama, mogli bi u Splitu žaliti za njim!