Nije bilo lako posljednjih dana dobiti nekog sugovornika iz Dinama. Podosta logično, Modri nakon pobjede nad Hajdukom na Poljudu više nisu nikoga pobijedili, ubilježili su tri poraza (Rijeka, Lokomotiva, Rudeš), uzeli tek bod od Slavena Belupa. Smijenjen je i trener Jurčević, došao je Nenad Bjelica. Turbulencija je bilo na sve strane, Maksimir se tresao kao da je Zagreb pogodio najjači potres. U takvim okolnostima nije se uspjela ni proslaviti titula prvaka, što je zaista pomalo tužna činjenica. Zapravo cijela ta priča bila je svojevrsni paradoks. Kad se osigurana titula, Modri su uronili u živo blato. Jurčević koji je, uz asistenciju Marija Cvitanovića, uzeo titulu morao je otići razočaran što neće imati priliku igrati finale Kupa s Hajdukom, nogometaši Modrih su pognuli glave, izgubio se osmijeh na licima, izbjegavala su se i novinarska pitanja.
Dinamo je vjerojatno jedini klub na svijetu koji je tužan kad osvoji titulu! Jedini klub na svijetu koji nema podršku navijača kad postane prvak. Jedini klub na Globusu koji ušuti kad bi trebao najviše govoriti. Teško je sve to pojmiti, Dinamo je u posljednjih 13 godina 12 puta prvak, igrao je mnoge europske utakmice, u nogometni svijet poslao ogroman broj igrača koji igraju u eminentnim klubovima, a eto, u ovom gradu kao da se ništa ne događa kad taj klub osvaja trofeje. Nećemo sad ulaziti u duboke analize zašto je to tako, ali da je posve čudnovato i paradoksalno - jest.
Ipak, jedan čovjek iz maksimirske svlačionice uvijek je spreman za razgovor, nikada neće odbiti novinare, nikada neće izbjegavati priču o svim problemima, bit će na raspolaganju i kad je dobro i kad je loše. Rijetki su takvi...
On se zove Mario Gavranović, momak koji je u zimskom prijelaznom roku u Dinamo stigao iz Rijeke. Dugo već pratim ovaj klub, uz jednu godinu stanke kad sam imao priliku pratiti onaj sjajni i čudesni Zagreb koji je 2002. pod vodstvom Zlatka Kranjčara osvojio titulu, skupilo se, eto, 20 godina kako je moj svakodnevni novinarski posao vezan uz maksimirski klub. Stoga mogu kazati da je Gavranović jedan od najvećih pogodaka Dinama uopće. Naravno, tu mislim na igrače koji su dolazili u plavi klub kao prinove ili pojačanja. Gavranović jest svakako bio pojačanje, ali čak i više od te igračke komponente, plavi klub je dobio igrača koji se pokazao kao maksimalni profesionalac i vrhunska osoba. Iznimno je pozitivan, svaka njegova rečenica ima smisao, ne sjećam se da se ijedan igrač tako brzo uklopio u plavu svlačionicu. Ne samo u igračkom smislu. Od prve sekunde njegova boravka u plavom domu suigrači su ga prihvatili, odmah je sklopio prijateljstva, izgledao je kao čovjek koji je u Dinamu već ‘sto godina’.
Kompletan igrač
Gavranović je kompletan igrač, makar zanimljivo, nema nekih poseban segment u kojem se posebno isticao. Ne posjeduje iznimnu fizičku komponentu, pa shodno tome nije od onih koji osvaja duele, nije onaj klasični brzanac, nije veliki dribler, nema neki fenomenalan udarac... Ali Dinamo je s njim dobio ono što mu je trebalo; izvrstan je finišer, spušta se ispod zadnje linije i zna organizirati igru, zna rješavati probleme na postavljenu obranu, super se ubacuje u prazan prostor, najopasniji je u tranzicijskom napadu..
Dinamo danas igra svoju posljednju utakmicu sezone, na kojoj će, barem se tome nadamo, u prisutnosti većeg broja navijača proslaviti titulu s novim trenerom Nenadom Bjelicom. U predvečerje tog ogleda, ali i onog mnogo važnijeg, s Hajdukom u Kupu, porazgovarali smo s Gavranovićem koji je odmah pristao na razgovor. U to se nije trebalo sumnjati. On je ‘zicer’ kad ostalima nije do razgovora...
Kad ste dolazili u HNL, jeste li sanjali da ćete biti u prilici osvojiti dvije dvostruke krune u dvije sezone s dva kluba? Nevjerojatan bi to bio doseg?
- Gdje god sam došao u karijeri, išao sam s ciljem osvajanja trofeja. Logično jest da sam se nadao dvostrukoj kruni jer Dinamo je klub kojem su uvijek cilj osvajanje domaćih trofeja i čvrsto vjerujem da ćemo sezonu završiti upravo na taj način u Vinkovcima. Sezonu koja će biti ovjenčana dvostrukom krunom.
Je li Dinamo u srijedu favorit protiv Hajduka? Činjenica je da nikoga ne možete dobiti?
- Nema razloga bježati od toga da smo nakon Poljuda ušli u svojevrsnu krizu, ali i da nam je zadnja pobjeda bila upravo protiv Hajduka u Splitu. Vjerujem da ćemo protiv Intera pokazati kako smo uhvatili ritam izlaska iz krize te dobrim rezultatom poslati poruku uoči finala Kupa u Vinkovcima.
Zašto nižete tako slabe rezultate, gdje je problem?
- Puno je tu stvari, ali ne bih išao u neku dublju analizu. Nikada nisam bježao od odgovornosti i nije mi problem nazvati stvari pravim imenom. U neke utakmice smo ušli preopušteni i to nam se vratilo. Znate i sami koliko smo imali problema s ozljedama i to je sigurno imalo utjecaja na naše igre, ali to ne smije biti alibi. Dinamo u svaku utakmicu u HNL-u ulazi kao favorit, ali to ne smije ostati samo na papiru. To moramo pokazati na terenu.
Zbog loših igara otišla su dva trenera, kako vi kao iskusan igrač doživljavate takve smjene?
- Uvijek je u nogometu tako da trener bude taj koji snosi odgovornost i kada je njegova krivnja mala. To su odluke ljudi koji vode klub i ne želim to komentirati niti se miješati u njihov posao. Mogu reći da sam s oba trenera odlično surađivao i da svaki od njih nosi svoj udio zasluge u ovoj tituli i na tome im se zahvaljujem. Na nama u svlačionici je da prihvati stvari kakve jesu i izvuku svoj maksimum u ove dvije utakmice kako bismo se na dostojan način oprostili od sezone.
Odlični uvjeti
Kakav je dojam na vas ostavio Jurčević?
- Studiozan trener na kojem se vidi da ima veliko iskustvo iz vrhunskih klubova. Nažalost, imao je premalo vremena da to implementira u momčad. Moj dojam o Nikoli Jurčeviću je pozitivan.
Hajduk ste u Splitu dobili, ali dosta sretno. Onda je i Hajduk uletio u krizu, a kako ga vi vidite kao momčad?
- Ispada da svaki put Dinamo nekoga dobije sretno, a kada nas drugi dobiju, onda je to plod njihove odlične igre, a naše loše. Mislim da nije baš tako. U Splitu smo zasluženo pobijedili u atmosferi u kojoj nije lako dobiti. Protiv Rijeke smo imali velike problem sa sastavom u kojem su bila tri debitanta i nitko ne može reći da nas je Rijeka u toj utakmici nadigrala. Slično je bilo i protiv Rudeša koji nam je zabio gol iz jedinog udarca na gol. Hajduk je momčad koja isto tako ima svoje probleme, ali finale Kupa je posebna utakmica u kojoj jedan detalj može biti taj koji će odlučiti pobjednika.
Vratimo se Dinamu? Kako vam je u Zagrebu?
- Odlično. Uvjeti su dobri, uživam u gradu i mogu biti posvećen samo nogometu. Međutim, to me nije iznenadilo jer sam znao gdje dolazim i što mogu očekivati. Supruga i ja uživamo u svakom trenutku boravka pod Sljemenom.
Ostajem u Dinamu
Kako vam je igrati pred tako praznim tribinama? U Rijeci je ipak bilo puno bolje?
- To je jedan veliki problem. Nije nam lako igrati pred praznim tribinama i taj problem se ne smije zanemariti. Mislim da nam nedostaje taj dodatni impuls koje bi nam tribine i navijači trebali dati tijekom utakmice i nadam se kako će se to vratiti s europskim utakmicama na jesen. Nogomet je popularan sport upravo zbog simbioze navijača i igrača i htio bih osjetiti ono o čemu su mi pričali da je prije bilo u Maksimiru.
Razmišljate li o odlasku na ljeto?
- Ne. Doduše, nikada ne znate što vam nosi nogomet, ali vidim se i sljedeće godine u Maksimiru i ne razmišljam o odlasku.
Je li ovaj Dinamo može do jeseni u Europi? S Rijekom ste je izborili, možete povući određene paralele?
- Naravno da može jer je Dinamo klub kojem je rutina dočekati kraj godine u Europi. Desetak puta su igrali u europskim skupinama i ne vidim razlog zašto se to ne bi nastavilo nakon kratkog prekida u ovoj sezoni. Znam da je ždrijeb promijenjen i da će biti teži put, ali sam optimist.
Gdje ste se kao igrač osjećali bolje, u Dinamu ili Rijeci, gdje pružate bolje partije?
- Svako vrijeme nosi svoje. Ja u Rijeci nisam imao problema. Uživao sam u vremenu koje sam proveo tamo, upoznao sam krasne ljude i ono što sam prošao tamo će mi vječno ostati u pamćenju. Nikada neću reći niti jednu ružnu riječ protiv Rijeke i njihovih navijača. U Dinamu je isto tako lijepo. Zagreb je velik grad, ljudi su pristupačni i zaista nemam ni jedno loše iskustvo.
Svaki naslov je drag
Koji vam je naslov u Hrvatskoj draži, onaj s Rijekom ili ovaj s Dinamom?
- Oba su mi draga na poseban način. Svaki na svoj.
Pogodak na Rujevici i naslov prvaka proslavili ste specifičnom proslavom. Kome je bila namijenjena ta poruka?
- Znao sam da ćete me to pitati. Odgovor ću zadržati za sebe iz poštovanja prema struci u kojoj radite, ali osoba kojoj je to namijenjeno jako dobro zna. Kada sam igrao u Rijeci, bio sam mu najbolji na svijetu. I kada sam zabijao i kada sam igrao loše. Sada sam najgori na svijetu jer sam izabrao svoj put i svaki put me se gospodin dotakne. Za Rijeku sam dao svoj maksimum u svakoj utakmici u kojoj sam istrčao. Nekada je to bilo dobro, nekada loše, ali mogao sam svakome pogledati u oči. Mislim da nije fer da me se stalno gadi jer sam otišao u drugi klub, ali svatko ima svoje razloge.
Standings provided by Sofascore LiveScore