Prije nekoliko dana pisali smo o Marcosu Guilhermeu, bivšem reprezentativcu Brazila s kojim je 2015. godine igrao u finalu Svjetskog prvenstva U-20. U modrom klubu najavljen je kao veliko pojačanje, ali do danas nismo vidjeli ništa od tih najava. Ostao je nedorečen. Iz nekih izvora curile su informacije da nije zadovoljan s minutažom, prilikama koje mu daje Ivajlo Petev.
Sjetili smo se onih dana kad je stigao na Dinamove zimske pripreme u Tursku. Vidjeli smo tada veselog mladića, prepunog želje, motiva, ambicije. U posljednje vrijeme njegov govor tijela odavao je čovjeka koji se od tada dosta promijenio, sve je manje bilo smijeha na njegovu licu. Nije ni izlazio u medijima, nekako kao da se povukao u sebe. Pristao je nakon dugog vremena medijske šutnje za Sportske novosti otkriti kako se osjeća, koja su mu očekivanja, planovi za budućnost.
Jeste li zadovoljni dosadašnjim boravkom u Dinamu, jeste li mislili da ćete više igrati? Jeste li sad sretni u Dinamu?
- Ovdje se osjećam zaista ugodno. Grad i klub su ispunili moja očekivanja. Što se minutaže, tiče, naravno da želim igrati svaku utakmicu kao i svaki nogometaš na svijetu. To ipak ovisi o treneru i to je njegova odluka u što ne želim ulaziti.
Nekako smo od vas očekivali više, ipak ste bili brazilski reprezentativac igrali u finalu Svjetskog prvenstva. Gdje je problem?
- Nema problema. Mislim da sam svaki put ostavio dobar dojam kad sam startao u početnoj postavi. Pomogao sam asistencijom i prilagodio se taktičkim zamislima trenera. Volio bih da sam upisao prvijenac za Dinamo, ali još uvijek čekam na taj dan. Možda dođe do kraja sezone.
Kako ide s prilagodbom, je li to možda problem?
- Rijetko koji igrač ne treba vrijeme za prilagodbu, a pogotovo mi koji dolazimo s drugih kontinenata. Radim puno na tome i mislim da sam napredovao. Moj život u Zagrebu se svodi na trening, utakmice i odmor kod kuće. Nije ništa maštovito, ali takav sam...
Da vas sad netko pita, biste li željeli ostati u Dinamu i nakon isteka posudbe, biste li željeli da Dinamo otkupi vaš ugovor?
- Kada sam dolazio u Hrvatsku, moj je cilj bio ostati u Zagrebu što duže, odnosno natjerati Dinamo da otkupi moj ugovor. Na tom planu ništa se nije promijenilo. I dalje imam puno motiva uvjeriti poslodavca i navijače kako imam mjesto u Dinamu.
Kako vam izgleda HNL? Kako suigrači u Dinamu?
- Za pravu procjenu jačine HNL-a treba mi još neko vrijeme. Tu sam tek nekoliko mjeseci i teško mi je reći nešto suvislo o tome. Što se tiče suigrača, vidi se kako posjeduju veliku kvalitetu i s obzirom na mlade godine mislim da je pred njima velika budućnost.
Je li vaš bivši klub Atletico Paranaense mnogo jači od Dinama?
- Tu su negdje. Ne mogu naći prevagu niti na jednu stranu. No, radi se o različitim momčadima koji njeguju različiti stil nogometa i dolaze iz sasvim drugačijeg podneblja. To je zaista teško uspoređivati.
Ima li razlike u treniranju u Atleticu i Dinamu?
- Zanimljivo, iako je stil igre totalno različiti, treninzi imaju jako puno dodirnih točaka. Zvuči apsurdno, ali je tako.
Koja je vaša prava pozicija koju najviše volite igrati?
- Uvijek sam igrao i kroz karijeru najviše davao na poziciji desnog krila. Za potrebe momčadi ću se prilagoditi zahtjevima trenera, ali najbolji sam upravo na toj poziciji.
S kojim suigračima se najbolje slažete u Dinamu? S kim se najviše družite?
- Sa svima sam dobar, ali moram reći da su mi puno pomogli Machado, Dani Olmo, Sigali, Matel i Angelo Henriquez. Lakše mi se sporazumjeti s njima pa po toj liniji smo nekako ‘kliknuli’. Iako, atmosfera u svlačionici Dinama je jako dobra. Svi smo povezani i ne mogu naći nikakve zamjerke.
Jeste li kad ste dolazili u Dinamo mogli zamisliti da nećete osvojiti titulu u Hrvatskoj?
- Još uvijek vjerujem u naslov. Tek kada matematika odigra svoje, prestat ću vjerovati. Znate, mi Brazilci smo takvi, dok postoji nada, mi vjerujemo u sretan epilog.
Je li vrijeme da postignete prvi pogodak za Dinamo?
- Već sam vam odgovorio, mislim da je to jedino što mi nedostaje za potpunu sreću. Do kraja prvenstva imamo još tri utakmice, a tu je i finale Kupa. Pogodak dolazi kao posljedica dobrog rada na treningu i kao plod dobre igre. Mislim da sam na pravom putu.