Posljednji put je Osijek u svojoj momčadi imao najboljeg strijelca prvenstva još 2004. godine. Bio je to Robert Špehar s 18 postignutih pogodaka. Ali, istini za volju, nije on to bio i jedini put. Najbolji je, najefikasniji među prvoligaškim strijelcima bio i sada već davne 1995. godine kada je protivničke mreže zatresao čak 24 puta. Ipak, bliža je 2004., a od tada Bijelo-plavih na vrhu ljestvice strijelaca nije bilo. Sve do prošle godine u kojoj je zablistao Mirko Marić, ali i ostao “kratak” za jedan gol, pa se morao zadovoljiti drugim mjestom. No, nisu njegovi pogoci tada bili plod slučajnosti. Ove je jeseni baš “zagrizao” biti najbolji. Završio je jesensku natjecateljsku sezonu s ukupno 14 postignutih pogodaka čime je najavio da je spreman oboriti svoj prošlogodišnji rekord kada ih je postigao 18 i do proljeća mu svi ostali strijelci gledaju u leđa.
- Lijep je to osjećaj, ali na putu do konačnog cilja još je dosta toga, cijeli proljetni dio natjecateljskog kalendara. Ali, i ovako je lijepo, draga je spoznaja biti makar na polovici, na kraju jeseni prvi - kazao je Mirko Marić.
Bijelo-plavi topnik iz mjesta Borajna pokraj Gruda u rodnom listu ima upisano da je rođen u Mostaru.
- Tako je to, i točno je, u Mostaru je bilo rodilište pa sam svijet u njemu i ugledao, ali nebitno. Iz Borajne sam - kaže Marić.
Njegovi golovi, ali i kvaliteta igre prometnuli su ga u najboljeg igrača Bijelo-plavih minule jeseni. U Osijeku dvojbe nitko nema, izbornik reprezentacije Zlatko Dalić trebao bi ga uzeti “pod svoje”.
- Nezahvalno je da sam o tome govorim. Vjerojatno me izbornik prati, znam da gleda sve utakmice HNL i sigurno o svemu vodi računa i u sve ima uvid. Nema onoga koji ne bi volio zaigrati za reprezentaciju, pa svi mi igrači o tome sanjamo. Kada bi i na moju adresu stigao poziv izbornika, nitko od mene ne bi bio sretniji i ponosniji.
Teže iz Espanyola
Nadati se i željeti je normalno, ali puno se toga mora poklopiti i složiti na pravi način.
- Ništa novo neću reći ako ustvrdim da je konkurencija u reprezentaciji silno jaka i velika. Stoji i činjenica da se do nje na neki način brže dođe iz Dinama, pa i iz Hajduka. Ne bih volio da me se krivo shvati, ali usporedit ću. Jasno je da se iz Barcelone lakše uđe u reprezentaciju Španjolske nego, naprimjer, iz Espanyola.
Biti najbolji strijelac u bilo kojem natjecanju zasigurno nije lako. Jesen ste završili kao najbolji, hoćete li tu utrku izdržati u proljeće?
- Volio bih, ali konkurencija je jaka iako sam joj odmaknuo. Tu su i Oršić, i Caktaš, Petković je moćan napadač. No, gledam sebe i opet ću ponoviti, u prvi plan ipak guram i stavljam momčadski uspjeh.
Vaš Osijek ulaže goleme napore u ostvarenju rezultatskog cilja. Želi biti drugi u prvenstvu, kad već ne može preko nedodirljivog Dinama, onda barem da bude prvi do njega. Da bi došao do toga ne pada mu na pamet prodavati svoje najbolje igrače. Još ljetos je glatko, ne trepnuvši, odbio ponudu za vaš transfer u visini dva milijuna eura. Što će biti ako ove zime stigne “deblja” ponuda, ona za koja se ne odbija.
- Takve, koliko znam, za sada nema. Moje je, a to sam činio i do sada, igrati najbolje što znam i mogu, a o svemu drugom klub odlučuje. Meni je, često to govorim, jako dobro i lijepo u Osijeku. Nikamo mi se ne žuri, a poglavito ne pod bilo koju cijenu. Ako budem jednog dana odlazio, to mora biti nešto pravo. I pri tome svi moramo biti zadovoljni. I klub Osijek i ja. Iako, teško mi je o tome i razgovarati, pa i razmišljati. Normalno je da svatko teži boljem i višem, onom najkvalitetnijem, ali biti će što će biti. Ako se dogodi - dogodi se.
Pun pogodak
A kada dođe vrijeme biranja što bi volio, u kojoj ligi, zemlji, nastaviti karijeru.
- Volim pas igru, tehnički dotjeranu, a u Španjolskoj se igra na taj način. Mislim da bih se i u Njemačkoj snašao, i način tamošnjeg igranja mi paše, svi u Bundesligi igraju otvoreno napadački, a to mi se dopada.
Osijekov ste u ovom trenutku, a bili ste i u Dinamu, Lokomotivi, Videotonu, ali u Gradskom vrtu igrate u dosadašnjoj karijeri najbolje.
- Dolazak u Osijek bio je apsolutno pun pogodak, pravi izbor. U Dinamo sam došao mlad, konkurencija je bila silno jaka, pa sam otišao u Lokomotivu jer sam želio imati kontinuitet igranja. Iskreno, u Mađarskoj, u Videotonu se nisam snašao. Tko zna zbog čega, ali nisam se snašao.
Sjetio se nedavno toga i premijer mađarske vlade Viktor Orban koji vas je prepoznao i obratio vam se prigodom posjeta Osijeku. Obraćajući vam se, rekao je kako sada igrate puno bolje i postižete više golova nego u Videotonu. Jeste li se i ranije susretali?
- Ne, nisam ga do ovog dolaska u Gradski vrt osobno poznavao. Ali, znam to, veliki je nogometni zaljubljenik i navijač Videotona. Godi mi što me se sjeća, a i što zna kako sada igram.
Još bolji u završnici
Kad sami o sebi razmišljate, što smatrate svojom kvalitetom?
- Način igre u kojem težište dajem na suradnju s suigračima, vrlo dobra tehnika s obzirom na moju visinu i tijekom utakmice sudjelovanje u organizaciji igre. Uh, teško je sam o sebi govoriti.
Možda ipak nešto i o manama, o onom što biste voljeli popraviti?
- Volio bih biti još bolji u završnici napada, pa čak popraviti i igru glavom. Ima i za jedno i drugo prostora i vjerujem da će biti i bolji nego sam sada.
S kim se najbolje snalazite i surađujete u igri?
- S Bočkajem, Piljem, Manceom, Lopom, ma sa svima, iako se sa spomenutima najviše razumijem u igri, jer već smo došli do automatizma, unaprijed mogu očekivati i znati gdje će mi uputiti loptu i što će učiniti.
Što je vaš jesenski učinak svi jako dobro znaju, a kako vidite Osijekove rezultate i plasman.
- Nikad se ne treba zadovoljiti učinjenim, već težiti višem. Ali, u cjelini, dobri smo bili. Plasirali smo se u polufinale Kupa, proljeće čekamo na četvrtom mjestu s bodovnim priključkom za Hajdukom koji je drugi i za Rijekom koja je za korak ispred nas. Dobra je to startna pozicija za proljeće. Sigurno ćemo se dobro spremiti, a želim i da nas zdravlje sve posluži pa će i drugo onda biti lakše. O Kupu još neću ni govoriti ni razmišljati, jer ionako je sve jasno. Da bi se došlo do kraja, mora se pobijediti baš svakog protivnika, pa i Dinamo kojeg je nama dodijelio ždrijeb, a najteži je to protivnik kojeg smo mogli dobiti. A tko zna zašto je to dobro... Svi mi znamo, ako hoćemo osvojiti Kup, a hoćemo, moramo na tom putu kad-tad pobijediti i Dinamo. Možda je i bolje, kad već moramo, sada u polufinalu. Što se prvenstva tiče, naš je cilj biti drugi, na novi stadion na Pampasu na ljeto dovesti kvalifikacije za Ligu prvaka. Neće biti lako, dapače vrlo teško i očekujem borbu za taj plasman sve do posljednjeg kola. Međutim, optimizam je u meni. Imamo kvalitetu i uvjeren sam da ćemo u proljeće igrati i bolje i uspješnije nego ove jeseni.
Najviše mi odgovara djelovati kao polušpica
Čim vam je trener Ivica Kulešević odredio odmor, razišli ste se kao rakova djeca. Svatko svojim putem, svatko svojoj kući. I vi ste se spustili južnije, do Gruda i svoje Borajne.
- Da, kod kuće sam. Poželio sam se ovog okružja.
Prate li vas vaši Hercegovci? Jasno je da ste ljubimac navijača Osijeka, Kohorte, prava nogometna zvijezda u gradu na Dravi, a kod vas doma?
- Gotovo jednako. Obitelj, prijatelji, poznanici, mnogi prate HNL, gledaju utakmice Osijeka, a drago mi je da se moj sadašnji klub sve više prati u Hercegovini i da se o njemu puno govori.
Trenutačno, kamen, krš i maslina, zasigurno i pršut i uštipci, do kada tako?
- Kratko, pripreme će brzo početi. Bit ću kod kuće s svojima do Božića, obiteljski je to blagdan, a onda ću sa suprugom nekamo otputovati. Vjenčali smo se prvog lipnja ove godine, a nismo imali mogućnost otići na medeni mjesec. Neće to ni sada biti mjesec, ali bit će nekoliko, siguran sam, lijepih dana. Bit ćemo na zajedničkom putovanju i odmoru do iza Nove godine, a onda sve po starom, pripreme, treninzi, spremanje za velike obveze koje moj Osijek i mene očekuju u proljeće na dva kolosijeka.
Vi osobno imate i treći, onaj u utrci za naslovom najboljeg strijelca Prve HNL.
- Da nisam zaboravio, nadam mu se, ali i sada i uvijek ću ponavljati da mi je prioritet, najvažnije, da sa suigračima ostvarim naš zajednički cilj, momčadski i klupski - kaže Marić.