U ovoj nevjerojatno uspješnoj sezoni Dinama, jednoj od najuspješnijh u povijesti, najveću nogometnu maksimirsku bajku ipak je ispisao Bruno Petković (24). Nećemo kazati da je bio “no name” prije dolaska u Maksimir, ali nije bio ni daleko od toga.
Kad je došao u plavi dom, bit ćemo posve iskreni, pomislili smo “gdje su ovoga pronašli?”. Statistika je bila neumoljiva, Petković prije dolaska u Maksimir nije zabio gol jednu godinu, devet mjeseci i četiri dana. Takvi igrači se obično nazivaju bivšim igračima ili, onako cinično, “mačke bez repa”. A kad smo onda još prolistati njegovu nogometnu biografiju, nije nam nakraj pameti palo da će biti ono što je postao danas. A postao je jedan od najboljih Dinamovih nogometaša i hrvatski reprezentativac!
Njegova biografija izgleda ovako:
Bruno Petković rođen je u Metkoviću 1994. godine. Kao dijete je počeo igrati nogomet u ONK Metković, pa prešao u gradskog suparnika Neretvu, odakle kao veliki talent s 12 godina dolazi u Dinamo. S Maksimira se preselio u Kranjčevićevu, u juniore Zagreba. Juniorski staž nije do kraja odradio tamo, već s Trešnjevke odlazi na Peščenicu, u HAŠK, ali ni tamo se nije dugo zadržao. Sa 17 godina odlazi u Hrvatski dragovoljac, gdje također igra za juniore.
Nakon što je prošao gotovo sve klubove u Zagrebu, odlazi u Italiju, u Cataniju. Tamo također igra za mladu momčad, a u lipnju 2013. prvi put u karijeri zaigrao je u seniorskom nogometu. Gledajući samo prvi dio njegove zaista skroz neobične karijere, vidimo da je Petković promijenio čak sedam momčadi u kojima je igrao kao kadet ili junior.
U Cataniji je počela njegova talijanska avantura koja je trajala šest godina i tijekom koje je promijenio također sedam klubova: Catania, Varese, Reggiana, Entella, Trapani, Verona i Bologna, a iz Bologne je prošlog ljeta došao u Dinamo. Nevjerojatna karijera, nevjerojatan broj klubova za čovjeka koji ima samo 24 godine.
A sad zaboravite sve ovo što ste pročitali. Prava karijera Brune Petkovića počela je ove sezone. Koliko god se mučio svih ovih godina putujući od kluba do kluba, koliko god je nosio teški križ, sudbina mu je dodijelila nagradu. Nagradu za sve muke koje je prošao. Stigao je u momčad koja se upisala u povijest, koja je nakon gotovo 50 godina stigla do europskog proljeća, a dobio je i poziv izbornika Zlatka Dalića! Petković je priča o kojoj bi se mogao snimiti film. Sa sretnim krajem, naravno. Netko je to odozgo gledao sve...
Jedno vrijeme gotovo je svakodnevno bio u medijima, a onda je odlučio uzeti malu stanku. Nekoliko puta smo ga tražili za razgovor, ali je izbjegavao, valjda mu je sva ta medijska pozornost počela lagano ići na živce. Ipak, pristao je sada pred kraj sezone koju će pamtiti dok je živ. Petković je zanimljiv sugovornik, na pitanja uglavnom odgovara kratko, s malo riječi kaže ono što misli. Takav je i na terenu, kod njega nema puno filozofiranja, kad primi loptu, onda u trenutku zna što će s njom, ili opali po golu ili asistira.
Zabili ste 11 pogodaka ove sezone u 35 utakmica. U HNL-u osam u 22 utakmice. Je li to dovoljno ili premalo za napadača koji je član Vatrenih?
- Ovisno iz kojeg kuta gledate. Bilo bi lijepo tom izračunu dodati koliko sam minuta proveo na travnjaku HNL-a, pa bi to bitno promijenilo sliku. Činjenica je kako Dinamo ima veliku koncentraciju kvalitete u svlačionici i da je trener puno rotirao kako bismo svi imali minutažu. Naravno da bih kao napadač volio zabiti u svakoj utakmici u kojoj istrčim, ali to ne radi ni Messi. Zadovoljan sam učinkom u ovoj sezoni i raspletom karijere. Kako ne bih bio nakon svega što se događalo klubu i meni osobno.
Znamo da napadači obično žive od pogodaka. Mislite li da pripadate onima koji mogu biti odlični i kada ne zabijaju?
- To nije na meni da sudim, već na drugima. Meni je najbitnije da moja momčad pobjeđuje u kontinuitetu i to smo u ovoj sezoni radili. Ako ne zabijem ja, zabiti će Gavranović ili Andrić. Ili netko iz veznog reda. Pobjede su te koje se pamte. Pojedinačni učinci na kraju su samo statistika. Naravno da je ljepše imati dobru statistiku, veći broj pogodaka i asistencija, ali svi mi živimo za uspjeh momčadi, za trijumfe, trofeje. Oni ostaju zauvijek, to nikada ne blijedi.
Dio stručnjaka vas ne vidi kao klasičnog “killera”, golgetera, što mislite o tome?
- Igram gdje me trener stavi. Naravno da je smisao igre i konačni cilj zabiti pogodak, ali ako vidim suigrača u boljoj poziciji, kao što je to bilo u utorak protiv Osijeka, budite sigurni da će on dobiti loptu. Volim asistirati, logično je da uposlite suigrača koji je bliže cilju, postizanju pogotka. Opet ponavljam, cilj svega je dobrobit momčadi, pobjeda. Kolektiv uvijek mora biti ispred interesa pojedinca. Kod nas u Dinamu to je tako, a rezultati takve filozofije su itekako vidljivi na našim rezultatima.
Bruno Petković
Neki su mišljenja da ste na proljeće odigrali s manje motiva nego jesenas. Što biste im poručili?
- Baš ništa. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ako mislite da bih se trebao opravdavati zbog nečeg što nije istina, onda ste u krivu. U svaku utakmicu ulazim s istim ciljem, da dam cijeloga sebe u pobjedu momčadi. Tako će biti uvijek, to je moj nogometni moto. Uvijek dajem maksimum, nekad mogu odigrati slabije, nekad bolje, ali motiv je uvijek isti, najveći.
U puno utakmica ste bili na klupi ili niste počeli, koliko vas je to zaustavilo u boljoj realizaciji?
- Pa sami ste sada otkrili zašto su brojke ispod neke očekivane razine. Ponavljam, Dinamo u svojoj svlačionici može napraviti dvije momčadi koje bi se ravnopravno borile za naslov, bila je Europa do sredine trećeg mjeseca i to iziskuje puno rotacija. Na koncu sve se to pokazalo ispravnim načinom, ova je sezona pokazala koliko se dobro radilo, kako su svi potezi bili na mjestu, povučeni s razlogom.
S obzirom na vašu sjajnu sezonu, s obzirom na to da ste postali reprezentativac, ponuda sigurno neće nedostajati. Razmišljate li negdje o odlasku iz Dinama već na ljeto?
- Ne. Razmišljam samo o tome da budemo još bolji i jači i da napadnemo Ligu prvaka. To je mislim i stav svih u svlačionici. Živjeli smo lijepe trenutke ove sezone i sada je cilj da ih ponovimo, pa i nadmašimo. Mi to definitivno možemo, imamo kvalitetu.
Može li ovaj Dinamo igrati Ligu prvaka? Ako ne, što vam nedostaje?
- U ovoj sezoni nam je nedostajalo malo. Mislim da Young Boys ni po čemu nije dokazao kako je bolji od Dinama. Jednostavno su imali malo više sreće i otišli u Ligu prvaka. Dinamo je u skupini Europske lige pokazao da se može nositi s klubovima više razine kvalitete i mislim da bismo imali što reći i pokazati u Ligi prvaka.
Očekujte li da će vas izbornik Zlatko Dalić ponovno zvati u reprezentaciju?
- Da. U reprezentaciju se teško ulazi, ali se iz nje teško i ispada. Mislim da je dojam koji sam ostavio bio dobar i ne vidim razlog da me izbornik ne zove.
Kako ste sada, kada pogledate na te utakmice, zadovoljni onime što ste bili odigrali za Vatrene?
- Jedan od ciljeva koje sam stavio pred sebe bio je ulazak u reprezentaciju i to sam pozivom izbornika ostvario. Onaj idući koji sam stavio pred sebe je da ostavim traga i sve ću podrediti tome. Meni je bila potreban samo prilika, sada sam je dobio i sve ovisi o meni.
Koliko je drukčije igrati u Dinamu ili u klubovima u odnosu na reprezentaciju?
- To su dvije različite stvari. Klupski nogomet je onaj u kojem si svakodnevno i u kojem je sve izraženije. Od treninga do utakmica. Reprezentacija igra nekoliko puta godišnje i u danom trenutku ti moraš biti spreman odgovoriti na izazove. Velika je razlika. Ne može se uopće uspoređivati.
Što mislite, da se na ljeto, recimo, vratite u Serie A, biste li bili značajno bolji igrač i strijelac nego što ste bili prije dolaska u Dinamo?
- Naravno. Rastem svakoga dana, dobivam na iskustvu i kvaliteti. Razina Dinama nije puno manja od one top razine talijanskog nogometa, ali sada ne razmišljam o povratku u Italiju... Možda jednoga dana, ali za sada je sva koncentracija usmjerena prema Dinamu, ni o čemu drugome na razmišljam.
Kako biste ocijenili HNL? Je li nam liga dovoljno kvalitetna?
- To je liga koja svake godine raste. Pa pogledajte unazad nekoliko godina što nam se sve dogodilo. Rijeka ima novi stadion i trofej, Osijek gradi kamp i stadion, Dinamo je konstanta u europskim ligama... Travnjaci su uređeni i sada se sve češće priča o stadionima. Idemo prema naprijed i to je nešto što me veseli.
Kako to da Dinamo nema ozbiljnog konkurenta?
- Odgovor leži u činjenici da je Dinamo jednostavno toliko moćan da ga drugi ne mogu stići. Tu se vidi strateški rad kluba koji je zadržao one kvalitetne i doveo igrače koji mogu biti na toj razini. Tu je i škola koja je uvjerljivo najbolja na ovim prostorima i koja ti stalno izbacuje nove talente. Dinamo je pogon koji jasnom politikom kluba izvlači najbolje rezultate.
Tko je isključujući vas, naravno, najbolji napadač HNL-a?
- Teško mi je to reći jer smatram da pogoci u jednoj sezoni nisu dovoljno dobar pokazatelj tko je najbolji napadač. Broj pogodaka na kraju prvenstva ili bilo kojeg natjecanja ne otkriva odgovor na pitanje tko je najbolji. Ima još drugih segmenata koju zaokružuju kompletnu priču. Ako već inzistirate, onda ćemo najboljeg tražiti u svlačionici Dinama.
Koji pogodak vam je bio najvažniji ove sezone?
- A ne znam što vam reći…. To je kao da majku pitate koje joj je dijete najdraže... Svi su posebno dragi, svi imaju svoje značenje i ne pravim razliku, ali onaj Lokomotivi u Kranjčevićevoj svakako je bio najljepši.
Kad smo već kod tog pogotka, vježbate li škarice posebno?
- Ako me pitate ostajem li poslije treninga i vježbam samo udarce škaricama, onda je odgovor ne. No, tijekom treninga nemam problem s time da zabijem na taj način ako se stvori prilika.
