“Najteže stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su još male. Zato vođe planiraju na početku; tada se čine prave stvari.” Tako je u jednom od klasika književno-psihološkog umijeća ratovanja pisao Sun Tzu, još u 6 st. pr. Kr., u dakle ponajboljem djelu vojne strategije i taktike svih vremena.
Gledajući iz rakursa Maksimira, Nenad Bjelica njegove umotvorine koristi dan-danas...
Nema sumnje da je Bjelica studirao tu knjigu i da je u pravom času isukao odluku koja je bila laka: dok su problemi još mali. Iako je definitivno imao na umu i odmaranje, Bjeličina poruka Bruni Petkovića bila je jasna. Uostalom, u ovih sezonu i pol, jednom je, činilo se, malo čekao, pa je tek nakon varaždinske pljuske na led stavio Hajrovića i Gojaka.
- Nakon ovog poraza više nitko nema pravo na razgovor sa mnom i pitanja zašto ne igram. Odsad će igrati samo oni koji zaslužuju i koji žele igrati za Dinamo, kojima nije ispod časti igrati ovakve utakmice - kazao je nakon 0-1, pa protiv Karlovca u Kupu na teren poslao praktički prvu momčad.
Ovoga je puta problem detektirao uoči Intera, kojeg je iskoristio za novu poslanicu svojoj svlačionici, znajući da ga iza ugla čekaju dva derbija - Rijeka u Maksimiru, pa Hajduk na Poljudu. Pa je bilo mudrije psihologiju upotrijebiti prije, i da na teren u dvije najvažnije utakmice proljeća poslije ispadanja iz Kupa te neuvjerljivog proljeća, istrči gladan, željan i razigran Petković. Koji dosad nije imao problema s motivacijom i igrom. Dapače. Ali, poruka najvažnijem igraču svlačionice, jasna je poruka i svima drugima. Neće, rječnikom Sun Tzua, brigada dobiti pravu poruku ako nastrada neki “zastavnik”, pa čak ni “ćato”, već brigadir kojeg sa strahopoštovanjem gleda cijeli rov. I misli “ako je on nastradao...”.
Uglavnom, Bjelica je vrlo pronicljiv i inteligentan tip, koji zna na vrijeme detektirati probleme. U prvoj ih sezoni nije ni bilo, europska je momčad igrala izvrsno u Europi, a HNL momčad suvereno je kročila prvenstvom. Stvar je bila idealna. No kako igrači znaju postati kvarljiva roba, taj divni eksperiment ove je sezone naišao na velike probleme te je rezultirao prvo “varaždinskim” slučajem, a onda i “proljetnim umorom”.
- Petković ne igra? Neka se dokaže meni i suigračima sljedeći put! - kazao je šef poslije Intera (3-2), uoči dva derbija.
Poruka je poslana, ali i primljena na znanje i ravnanje. I nema sumnje da će Petković zaigrati protiv Rijeke pa Hajduka. Kao što nema sumnje da je eventualno ova situacija poremetila njihov odnos. Petković silno poštuje Bjelicu, koji ga je podigao iz pepela i od njega stvorio reprezentativca i igrača visokih europskih standarda, baš kao što je još i jasnije da Bjelica silno cijeni Petkovića, bez kojega ne bi uspio učiniti sve što jest u ovim značajnim i povijesnim europskim iskoracima.
Ovaj potez je, zapravo, potez lovca. Odmoran i pun motiva, Petković je sigurno veliko i značajno oružje u rukama maksimirskog generala. Čovjek koji je spreman sam riješiti bitke. Bjelica je dosad vrlo mudro i konstruktivno igrao svoje igre, na dobrobit i sebe, i svojih igrača, te jasno i rezultata. Priča o “hlađenju” može, doduše, imati i dvije oštrice. No u ovoj priči bi taj mač trebao biti na svrsishodnom - oštrenju. Odgovori na Bjeličinu metodologiju stižu u sljedećih šest dana.