Prije nekoliko dana nogometni je eter zapuhnula vijest kako se gasi Žilina. Ugledan, stabilan slovački klub, koji je ostao u ružnom sjećanju navijačima Hajduka, u lijepoj uspomeni Riječanima, klub koji je dao brojne reprezentativce, od kojih su neki jesenas igrali protiv Hrvatske u važnim kvalifikacijskim utakmicama. I premda u Slovačkoj i danas traju rasprave jesu li klupski čelnici postupili ispravno kad su odlučili raskinuti ugovore s igračima i pokrenuli stečaj, bude li država uskočila da ipak ne gledamo crni scenarij, ili će spas pružiti UEFA i FIFA, Žilina trenutno nosi “trofej” najzvučnijeg kluba koji se našao o živom blatu. Kažemo, Žilina možda i preživi, ipak je riječ o klubu s pedigreom, ali je sigurno najava kakvih bi se situacija mogli nagledati idućih tjedana i mjeseci.
Kakve sve to veze ima s Dinamom? Ono što Modrima nitko ne može osporiti jest da imaju vrlo široku bazu igrača koje prate, “registratori” su puni podataka, pa su u njima podcrtani i neki igrači Žiline. Pustimo sad i priču oko smanjenja ugovora igračima i sukob s Nenadom Bjelicom.
Jer, kako god se taj čvor otpetljao, Dinamo će na ljeto morati krenuti nekim putem, raditi novu, sigurno i jeftiniju momčad. I u tu bi se priču, čuli smo ideju s više strana, odlično uklopili igrači poput nekih iz Žiline ili sličnih klubova koji bi mogli doživjeti takvu sudbinu. Recimo da u ovom trenutku Dinamo nije u toj grupi, pred baš takvim tragičnim scenarijem, Dinamo ima još dosta unutarnjih resursa kojima može parirati krizi, pa bi mogao biti jedan od onih klubova koji bi od viška slobodnih i jeftinih igrača na tržištu mogao profitirati. Tu dolazimo do “ali”. Za što bi Dinamo trebao dovoditi takve igrače?
Za nastavak HNL-a nije potrebno, a o novoj sezoni još ne znamo ništa. Što ako neki naši klubovi prođu poput Žiline pa i HNL od ljeta bude drugačiji, s manje klubova i manje utakmica? Što će biti s Europom? Ono što je dosad uvijek mogao, jamčiti igračima nastupe u Ligi prvaka i(li) Europskoj ligi, Dinamo trenutno ne može. Jer, što ako će se ta natjecanja iduće sezone preurediti, okrnjiti, hoće li se uopće igrati s obzirom na to da su putovanja najveći epidemiološki rizik (u tom je smislu lakše organizirati domaća prvenstva nego euronatjecanja)? Ovisi Dinamo i o transfernim ratama iz inozemnih klubova, hoće li ih oni isplatiti po planu, ovisi, naravno, hoće li biti budućih transfera?
Sve su to trenutne dvojbe i prepreke koje stoje na putu logičnom potezu klubova poput Dinama, “uzmite slobodne i jeftine igrače, sad će ih biti pregršt”. Kao dokaz koliko je ova kriza preokrenula tržište, poremetila i kratkoročne, kamo li ne dugoročne planove, svima su ruke vezane i nitko ne zna kako će im momčad izgledati za tri, četiri mjeseca. Pa ni Dinamo.