Opasan je momak taj Stefan Ristovski. Zimus je održao obećanje te ostao na Rujevici. Inatljiv je karakter, jer što ga više kritiziraš, to bolje igra, redovito je prvi u slavlju s navijačima i, bez obzira što Rijeku nije vidio dok nije došao, osjeća žestoku privrženost klubu, navijačima i suigračima.
I nije dobro kad se Ristovski naljuti, jer onda to u pravilu znači da će igrati još bolje. A jako se naljutio kada su Capan i Ćorić gestikulirali prema Armadi nakon pogotka, odgurnuvši Ćorića.
Naljutio se, doduše, i previše jer je dobio karton kojim je sam sebe izuzetno nepromišljeno eliminirao za jako teško gostovanje na Poljudu. Međutim, tim potezom u sebi je probudio inat te s dvije asistencije postao jedan od najzaslužnijih za nova tri boda.
Nakon izjednačenja (Bradarić) došao je do Keka, položio mu glavu na rame, a slovenski trener ga je zagrlio te mu rekao nekoliko riječi na uho. Jasno, sada možemo samo nagađati, ali vjerojatno je bilo nešto u smislu “dečko, smiri emocije jer ćeš dobiti crveni, bit će sve u redu”...
Iskontrolirao se do kraja, došao u jakni i trapericama nakon posljednjeg sudačkog zvižduka i - opet se “pokoškao” s Ćorićem koji je, očito, dao i više od svojih mogućnosti ne bi li bratu olakšao put do naslova. Kao što je i Lokomotiva dala više nego sto posto ne bi li svom “starijem bratu” pomogla u lovu na Rijeku.
Stefanu Ristovskom bio je to samo dodatan motiv. Na Poljudu, dakle, nema njega i Vešovića, kompletna desna strana je kartonirana, i to ispravno, oba zbog nesportskog ponašanja.
Da se ne bismo krivo shvatili, sportski je boriti se za boje svog kluba, a gosti su upravo to radili. No, zbog razno-raznih okolnosti (ljestvica, odnosi na relaciji Maksimir - Kajzerica, izjava Kolingera...), ovih je 90 minuta odudaralo od uobičajenih kada su u pitanju utakmice ovih dvaju protivnika.
Naravno, nema dvojbe ni sumnje da bi i protiv Dinama Lokosi letjeli terenom kao na Rujevici, dobili sedam žutih kartona, a golove slavili mašući prema BBB-ima kao u subotu prema Armadi.
Sarkazam? To ste vi rekli...