Ivica Ivušić prošloga je ljeta na mala vrata stigao u Gradski vrt. U dobi od 23 godine, vratar rođen u Rijeci, prihvatio je ponudu Osijeka i potpisao četverogodišnji ugovor što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na činjenicu da je samo šest mjeseci ranije u gotovo nevjerojatnom raspletu iznenada iz svog tadašnjeg kluba Istre 1961 prešao u redove grčkog velikana Olympiacosa.
Dodatno je ovaj transfer mnoge iznenadio jer je Osijekovu jedinicu tada čvrsto držalo domaće dijete Marko Malenica, a pričuva mu je bio iskusni Krševan Santini. Mnogi su se pitali koji su motivi nagnali mladog vratara u naponu snage da se nakon samo šest mjeseci iz Grčke vrati u Hrvatsku, na poziciju trećeg vratara.
- U Olympiacosu se više nisam vidio, iako me otamo nisu tjerali. Čak je bila i opcija da produžimo ugovor na tri godine, ali procijenio sam da ću tamo puno teže dobiti priliku. U klub sam stigao u zimu 2018. i ubrzo nakon toga počele su se događati turbulencije u kojima je predsjednik kluba prijetio da će potjerati sve, od oružara do najboljeg igrača. U takvim okolnostima nisam uopće dobio priliku, jer je branio iskusni i odlični Silvio Proto, a pred kraj sezone javili su mi se ljudi iz Osijeka sa željom da me angažiraju. S obzirom na to da sam još za vrijeme igranja u Istri vidio i pratio što se u Osijeku događa, kako se razvija sjajna, pozitivna i perspektivna priča nisam puno dvojio - kaže Ivušić, koji je bio svjestan i činjenice da su ispred njega i Malenica i Santini.
Dobra odluka
- Znao sam gdje i u kakve uvjete dolazim i vjerujte, iako prošle sezone uopće nisam branio, niti jednog trenutka nisam požalio što sam odabrao Osijek. Znao sam da je to dobra odluka, ali sam znao i da moram biti strpljiv, pogotovo jer je na vratarskoj poziciji bio ‘Maleni’, koji je izvrstan vratar, ali i sjajan prijatelj. Nas dvojica poznajemo se još iz tinejdžerskih vremena, jer smo bili zajedno u svim mlađim reprezentativnim selekcijama i od tada smo razvili super odnos. Uglavnom, nije mi bio problem njemu biti pričuva. Konačno, to je i sudbina nas vratara. Ne možemo obojica biti istovremeno u sastavu. No, ponavljam, pozitivna atmosfera koju imamo u Osijeku pomogla mi je da prebrodim to razdoblje i dočekam priliku - kazao je Ivušić, kojega je Osijekov trener Dino Skender od početka ove sezone prometnuo u prvog vratara. Istina, dogodilo se to pod pomalo čudnim okolnostima, jer je Malenica u pripreme krenuo kao prvi vratar, a onda je odjednom pao u drugi plan pod prilično nelogičnim objašnjenjem da se sprema njegov transfer, no to je tema za neku drugu priču. Skender je ušao u rizik koji mu se za sada isplaćuje, jer je Ivušić svoju priliku iskoristio i više nego dobro. Postao je jedna od najčvršćih karika Osijeka. Malenici, pak, s druge strane nije lako, ali novonastala situacija nije utjecala na njihov odnos.
Podrška
- Nikako. ‘Maleni’ i ja i dalje smo prijatelji i međusobna podrška, što nam obojici puno znači, jer ja sada najbolje znam kako je njemu, jer godinu i pol dana nisam branio u natjecateljskoj utakmici, no puno mi je pomoglo i to što sam sve to vrijeme odlično radio, bio fokusiran i ostao jak u glavi. Cijelo vrijeme razmišljao sam pozitivno, jer bi me negativa odvukla na tamnu stranu i psihološko potonuće, a to si nijedan vratar ne smije dopustiti. Mi, i kada smo na klupi, moramo uvijek biti spremni uskočiti, jer nikada ne znamo kada će se to dogoditi - istaknuo je Ivušić, kojemu ni ovaj put ništa nije bilo obećano.
- Nije tu bilo neke velike priče. Otišli smo na pripreme, dobro sam radio i očito zadobio povjerenje trenera, a da ću postati nova ‘jedinica’ shvatio sam na generalci protiv Slobode. Nitko mi to nije posebno govorio - kazao je Ivušić, koji je zadovoljan dosadašnjom Osijekovom sezonom, dok o sebi nije želio previše govoriti.
- Radimo dobar posao i mislim da imamo kvalitetu ‘potući’ se s Rijekom i Hajdukom za drugo mjesto, štoviše smatram da bi to trebalo biti naše ove sezone. Mislim da u svim segmentima igre rastemo iz dana u dan, trener pred nas stavlja nove izazove, poboljšava brojne detalje, imamo pozitivnu atmosferu u cijelome klubu tako da sam veliki optimist. O sebi ne bih previše. Zadovoljan sam, ali ocjene bih prepustio drugima - rekao je Ivušić, koji je s obzirom na trenerovu ideju i model igre često i s nogom u kontaktu s loptom.
- Meni se to sviđa, jer sam tako fokusiraniji i još više uključen u igru - istaknuo je vratar, koji iza sebe ima i veliko tinejdžersko iskustvo iz Italije, jer je kao 14-godišnjak postao član slavnog Intera i tamo ostao sve do svoje 20. godine kada se preko Istre vratio u Hrvatsku.
- Nikada nisam požalio što sam tako mlad otišao u Inter. Došao sam u sezoni kada je klub osvojio Ligu prvaka, prvenstvo i kup Italije, pa je i atmosfera bila fenomenalna, a što reći kada se nađeš na treningu s Julijem Cesarom, Lucom Castellazzijem ili Paolom Orlandonijem, koji mi je kasnije bio i trener. To su neprocjenjiva iskustva, koja su mi pomogla u sazrijevanju i vratarski i životno - naglasio je mladi Riječanin na osječkim vratima, kojemu je uzor Samir Handanovič i koji se, nije odrekao ni reprezentativnih ambicija...