Po onoj “jedan korak naprijed - dva nazad” nogometaši Rijeke nastavili su križati utakmice na kalendaru do zimske stanke. Više je nego očito da su baterije, prije svega psihološke, ispražnjene, da se čeka 2018. za neki novi početak i udaranje temelja neke nove Rijeke, ali još dva tjedna svi bi morali upregnuti sve moguće snage s ciljem da se polusezona završi u koliko-toliko pozitivnim tonovima.
Protiv Hajduka nisu Bijeli zaslužili izgubiti, odigrali su bolju utakmicu od mnogih u nizu od 20 utakmica bez poraza koji su imali protiv Splićana, ali su još jednom skupo platili individualne greške, koje se ponavljaju toliko da su postale više pravilo nego iznimka. Kao da je sa završetkom povijesne sezone odnosno izostankom realizacije najviših europskih ciljeva (Liga prvaka) ispario onaj pobjednički duh koji je prošle sezone krasio šampionsku momčad... Ali Rijeka je prijašnjih sezona također nerijetko s lakoćom okretala takve utakmice, zbog čega su i sada, ako je suditi po riječima iz svlačionice, svi vjerovali u preokret.
- Stalno sam imao osjećaj da ne možemo izgubiti utakmicu, ali u nogometu se ponekad događaju i ovakve stvari. Uvijek nešto nedostaje i mislim da je vrijeme da svaki od nas izvuče tih pet ili deset posto više što nam stalno nedostaje - rekao je po završetku utakmice Mario Gavranović.
Puno veći problem od već 12. poraza u svim natjecanjima ove sezone na Rujevici je u ovom trenutku fronta koju je otvorila Armada i koja je došla kao posljedica kampanje za predsjednika HNS-a.
Policijska zabrana
Tu je Mišković dobio pljusku (njegov kandidat Marijan Kustić odustao je od kandidature); utrčao je u hrvatski nogomet prepun dobrih nadanja i poštenih namjera, napravio mnoge dobre stvari i zalagao se za mnoštvo drugih koje su trebale značiti dobrobit hrvatskog nogometa, a odjednom se našao na meti vlastitih navijača, istih onih koji su ne tako davno padali u trans, u velikoj mjeri i njegovom zaslugom. Ne treba zaboraviti ni da je donio 50-ak milijuna eura za trening-kamp i stadion na Rujevici, da je zaslužan za stvaranje šampionske momčadi, a našao se u vrtlogu raznih interesnih skupina (Mamić, politika...) u kojem se, tako ispada, zamjerio vlastitim navijačima.
U tom je kontekstu posebno znakovita bila Armadina poruka “Odj**i mafiju” (cijela je poruka glasila: “Naša tolerancija ima granicu, došao si pred zadnju stanicu! Odj**i mafiju!”, ali ju je policija zabranila na ulazu, pa je, navodno, zadnji dio napisan na tribini), popraćena povicima “J**o te Mamić”, pa i bakljama, za koje se ne sjećamo da su ranije završavale na travnjaku. Sudeći po nekim drugim primjerima, sve bi ovo moglo izazvati puno veće posljedice, pogotovo jer su Miškovića sigurno pogodile takve reakcije.
U subotu ga na Rujevici nije bilo zbog poslovnih obveza, vjerojatno i zbog daljnjih razgovora o preuzimanju kluba, ali nakon svega neće biti iznenađenje ako čelni čovjek riječkog prvoligaša preispita neke svoje planove. U subotu navečer, dok je gledao scene s Rujevice, Mišković se zasigurno i sam zapitao treba li mu uopće sve to, treba li trošiti svoje zdravlje, vrijeme i novac, pogotovo sada kada je došao do situacije u kojoj, sada je to više nego očito, ne može pomiriti želje navijača (distanciranje od aktualne garniture HNS-a i Zdravka Mamića) i vlastite ambicije (sustavan rad i promjene u hrvatskom nogometu).
Za razliku od mnogih koji se bore za (pre)vlast u hrvatskom nogometu, Mišković od nogometa ne živi niti je ovisan o onome što će mu dati, ali je s druge strane jako puno dobroga donio hrvatskom nogometu.
Neizvjesne posljedice
Od načina na koji ga je Rijeka predstavljala u Europi, preko nekih normi ponašanja (poziv da se ne komentiraju sudačke odluke u najtežim situacijama i sl.), sve do poslovnih poteza (od kojih je najznačajniji povjerenje treneru) koji su se činili nezamislivim za ovo podneblje i koji bi bili bitno drugačiji da su ih povlačili neki drugi ljudi.
Mišković je u tu utrku ušao kao predsjednik navijač, često nošen emocijama i sa željom za boljitak kluba, ali itekako svjestan da neke bitke moraš izgubiti da bi došao u priliku dobiti rat, ili, ako ćemo biti izravni, da prijatelja moraš držati blizu, a neprijatelja još bliže. Odatle i odnos s Dinamom (odnosno Mamićem) koji nije od jučer, ali koji je sada, očito, prešao granicu strpljenja navijača. Kakve će biti posljedice poruke koju je dobio u subotu sa sjeverne tribine, tek ćemo vidjeti, ali za riječki bi i hrvatski nogomet bio nenadoknadiv gubitak kada bi Miškoviću ovo doista bila, kako mu je željela poručiti Armada, “zadnja stanica”.
Rijeka bez komentara
U riječkom su prvoligašu poručili da nemaju komentara na Armadinu poruku upućenu predsjedniku Damiru Miškoviću koju je policija zabranila na ulazu, a koja je jučer osvanula na društvenim mrežama. Pojašnjenje zahtjeva upućenih čelnom čovjeku kluba zasad nismo uspjeli dobiti od riječke navijačke skupine, koja je jučer na svojim internetskim stranicama i na društvenim mrežama objavila fotografije i video s najzanimljivijim događajima i zabranjenom porukom.
Damir Mišković sazvao je konferenciju za novinare u utorak u 12 sati na temu Izborne skupštine i aktualnih previranja u Hrvatskom nogometnom savezu.
Tada ćemo napokon saznati što je točno odlučio prvi čovjek Rijeke o podršci Dariju Šimiću i Davoru Šukeru u izborima za predsjednika HNS-a, ali i konačnu odluku oko (ne)preuzimanja kluba.