Klubovi Prve HNL polako uspijevaju - neki poput Dinama još se muče - dogovoriti model plaća u vrijeme svjetske pandemije izazvane koronovirusom. Na koncu će se svi nekako dogovoriti, jer jasno je i igračima da se moraju odreći jednog, i to ne malog dijela plaće. Nažalost, pravi će problemi početi tek kad se pandemija okonča. Njezine su posljedice već sada velike i u bitnome će odrediti budžete svjetskih klubova, a onda i klubova Prve HNL.
Pronaći ravnotežu
Igrač će, naime, prihvatiti manju plaću u sljedećih nekoliko mjeseci, pa čak i ‘nogometni minimalac’ o kojem se tiho priča, a po kojem nitko u našoj ligi ne bi trebao dobiti više od 5.000 eura mjesečno dok pandemija traje. Svi oni znaju da imaju ugovore koji im kad se stvari vrate u normalu omogućuju doista velike zarade s kojima im životna egzistencija neće doći u pitanje. Međutim, na ljeto bi se svi oni mogli suočiti s novim pregovorima, kad im se predoči da klubovi neće moći ispuniti ugovore koji su potpisivani u nekim potpuno drugačijim vremenima i okolnostima. Nogomet će se dijeliti na razdoblje prije i poslije koronavirusa...
Bruno Petković
FIFA je već dugo godina po pitanju ugovora s igračima vrlo jasna. Igrač kojem klub nije isplatio tri plaće dužan ga je pismeno upozoriti na dug, a ako mu klub u sljedećih mjesec dana ne riješi zaostatke, automatski može uzeti papire i potpisati za bilo koji drugi klub. Međutim, s tim činom ne prestaju potraživanja igrača prema klubu koji mu je ostao dužan, nego on ima pravo pokrenuti spor i naplatit će ne samo sva dugovanja, nego i kompletan ugovor koji je imao s klubom. Neovisno o tome što ga je napustio.
Na taj je način FIFA tjerala klubove da budu disciplinirani u poslovanju te automatski štitila igrače. I treba priznati da je FIFA po tom pitanju na nogometnom tržištu napravila veliki red u kojem su i klubovi i igrači znali pravila ponašanja. Igrač je bez svog novca mogao ostati samo ako bi klub otišao u stečaj...
No, to su sve pravila koja su vrijedila do pojave koronavirusa. Sada će se karte potpuno drugačije slagati, jer ugovori koji su se potpisivali u siječanjskom prijelaznom roku dogovarani su u potpuno drugačijim okolnostima od ovih kojima danas svjedočimo. Da ne pričamo o ugovorima koji su se potpisivali prije toga. Jasno je stoga da će golemi postotak klubova od ljeta biti u problemu ispoštivati ugovore igrača, čak i kada se nogomet počne normalno igrati. Klubovima će se prihodi - TV prava, sponzori, ulaznice, transferi igrača... - smanjiti, a ugovorne rate ostat će nepromijenjene, prevelike za nove okolnosti.
I ponovno će na potezu biti FIFA koja mora pronaći model u kojem će zaštititi klubove kako bi preživjeli, ali i igrače kako i oni ne bi oni postali prevelike žrtve novih pravila igre. FIFA ima jako težak zadatak, a klubovi su već počeli osmišljavati modele po kojima bi mogli razgovarati s igračima o manjim ugovorima.
Ne više od 50 posto
Jedan od tih modela zvuči nam posebno dobro, odnosno razumno za sve. Dakle, klub igraču koji zarađuje, primjerice, 100 tisuća eura mjesečno može ponuditi novi ugovor koji će mu jamčiti iznos od 50 tisuća. Igrač koji to ne želi prihvatiti automatski dobiva slobodne papire i može bez odštete napustiti klub te pronaći neki koji ga je spreman više platiti. Međutim, istodobno se odriče i prava na sudsko potraživanje novca za preostali dio ugovora sa starim klubom.
Klub na ovaj način gubi pravo na odštetu, ali rješava se ugovora koji mu drži omču oko vrata. Igrač pak ima slobodne papire i može kamo god hoće. Naravno, postoji dio igrača - poglavito onih starijih s velikim ugovorom - koji će teško pronaći klub koji bi im dao veći novac, ali oni bi bili zaštićeni na način da im dosadašnji klub može najviše prepoloviti plaću. Što znači da nitko ne bi završio na cesti i nitko ne bi bio sirotinja, a breme ovih teškim vremena podjednako bi palo kako na leđa klubova, tako i na leđa igrača. Što je jedino pošteno. Uglavnom, ne bi dolazilo u obzir da im klub ponudi tri puta manju plaću, jer tada bi pak igrači previše stradali.
U prvoj HNL postoji barem 30-ak igrača s ozbiljno (pre)velikim ugovorima za klubove u kojima igraju s obzirom na nove okolnosti. Riječ je uglavnom o dobrim igračima, ali prestarim da ih se kroz transfer unovči na tržištu. Što bi bio najbolji način rastanka i za klub i za igrača. Većina tih igrača ipak se može skrasiti u bogatijim klubovima, iako ne za novce koje sada ima. No, opet bi u inozemstvu trebali dobiti veću plaću od one koja bi im mogla na ljeto biti ponuđena.
Drugog puta nema
Sve ovo zvuči pomalo dramatično, ali drugog puta za preživljavanje neće biti. Na sreću, postoje i dobre stvari u cijeloj ovoj situaciji, a jedna od njih je da će klubovi otvarati maksimalni prostor za igrače iz svoje nogometne škole, jer takvi su najjeftiniji. A u sljedećih godinu-dvije prvi cilj za klubove neće biti lov na trofeje, nego kako preživjeti.
Prva HNL u ovoj je sezoni imala budžete ukupno teške oko 120 milijuna eura. Sve preko 70 milijuna u sljedećoj bit će neodrživo, to svima mora biti jasno. Naravno da nije u svim klubovima ista situacija, ali sve ih čeka sličan zadatak. Najprije se trebaju riješiti skupih, a tržišno neiskoristivih po pitanju transfera, a onda i onima koji ostanu ponuditi manje plaće. Pojačanja? Uvijek će se nešto raditi po tom pitanju, ali neka veća imena i skupe akvizicije doista ne zvuče nimalo realno...
