Prije godinu dana i devet mjeseci zadnji put je Hajduk slavio na Maksimiru. Kopićeve trupe porazile su Dinamo, zaustavile Modre i pritom produžili svoju pobjedničku seriju na šest utakmica. Nema usporedbe, da se u startu ogradimo od takve storije. Hajduk koji je tada igrao bio je bitno jači od današnjeg.
I što je još važnije, u sjajnoj formi. Bijeli su na Maksimir došli puni samopouzdanja, podijelili su dvije “petice” prije derbija. “Odlikašima” su napravili Inter i Cibaliju. Nisu Zaprešićani i Vinkovčani ni tada bili vrh hrvatske elitne lige, ali ne pamti Cibalia da ih je netko s takvom lakoćom razbio 5:0 kao što je tada uradio Kopićeva moćna momčad na čelu s Ohandzom.
Duboki trag
Duboki trag ostavljaju te “petice” u gostima, zato je i Hajduk s golemim samopouzdanjem došao u Maksimir te maglovite, oblačne nedjelje u prevrtljivoj veljači.
- Dolazimo igrati napadački kao i u svakoj utakmici. Mi želimo diktirati razvoj događaja - najavljivao je Kopić maksimirski derbi.
Kako je najavio, tako je na kraju i završilo. Premda je Hajduk imao rijetke prigode, slavili su Bijeli i smanjili veliku bodovnu razliku.
- Devet bodova i dalje ostaje visoka prepreka. Zadovoljan sam bio utakmicom, na poluvremenu sam rekao igračima: “Dobra je obrana, ali više energije treba u igri prema naprijed.” Tako smo i došli do pogotka - ispričao je tada Kopić.
Podsjetnik na te dane je ugodan, ali nema poveznice s aktualnim trenutkom. Hajduk je na startu proljeća tada bilježio nevjerojatan niz gostujućih pobjeda. Kopić je u svom mandatu pobijedio Istru, Osijek (Kup), Rijeku, Lokomotivu, Cibaliju i Dinamo u velikoj seriji uspjeha izvan Poljuda. Sasvim oprečno današnjoj situaciji kada se statistika gostujućeg posta kontinuirano produžava i stvara teret treneru i igračima. No, pitanje je što je ostalo od tog pobjedničkog Hajduka, što je ostalo od momčadi i kluba iz tog doba?
Nije tako davno bilo, ali u 21 mjesec promijenila su se tri predsjednika, četiri trenera i dva sportska direktora. Jasno, ni Nadzorni odbor nije isti kao što je bio u Maksimiru te pobjedničke nedjelje u veljači 2018. U petak će u maksimirskoj loži sjediti predsjednik Benjamin Perasović i njegovi nadzornici, ali očekuje se da susretu nazoče i nekadašnji čelni ljudi kluba poput Marasovića i Šalinovića. Makar u ulozi navijača, jer taj “mandat” nije im prestao odlaskom s Poljuda.
Nemirna klupa
Promijenio se Nadzorni odbor, ali u prvom planu je ipak činjenica da su četiri trenera prošla poljudskom svlačionicom od zadnjeg pobjedničkog derbija u zagrebu. Kopića je zamijenio Vulić, pa je umjesto Vulića stigao Oreščanin da bi ovog ljeta nakon povijesnog poraza od malteške Gzire na klupu sjeo Damir Burić. Od trojice Kopićevih nasljednika jedino je Oreščanin igrao s Hajdukom u Maksimiru. Izgubio je dva dvoboja prošle sezone u kojoj, mora se priznati, nije Hajduk bio tako blizu Modrima kao što je slučaj u ovom prvenstvu. Četiri trenera, jedan nadzorni odbor i tri predsjednika. Kos je slavio pobjedu nad Dinamom u pomalo idiličnom trenutku za Bijele. Jer, momčad je bila u velikom usponu, Hajduk s novcima od silnih transfera (Vlašić, Erceg...) spreman za ulaganja i tržišne bitke.
Optimizam bez kraja
U veljači 2018. pogled s Poljuda govorio je kako optimizmu nema kraja. Hajduk je imao status momčadi u usponu, nedugo prije derbija doveden je Mijo Caktaš kao najskuplje pojačanje, angažiran je s puno pompe i povremeni rumunjski reprezentativac Filip. Splićani su bili ekipa koja je obećavala, ali, pokazalo se kasnije, maksimirska predstava bila je labuđi pjev Hajduka.
Već je sljedeći derbi donio silne promjene, dva mjeseca kasnije smijenjen je predsjednik Kos nakon poraza od Dinama (1:2) na Poljudu krajem travnja. Kosa je potom zamijenio Huljaj, a poslije samo osam mjeseci u ulozi prvog čovjeka kluba umjesto Huljaja, došao je Brbić. Nismo zaboravili ni ulogu sportskog direktora. Desna ruka Kosa, Portugalac Mario Branco kreirao je momčad, a pomoćnik mu je bio Saša Bjelanović. Obojica su bivši, Branco od svibnja prošle godine, a Bjelanović odnedavno, od početka studenoga.
Uz promjene u struci i upravljačkoj strukturi, mijenjala se i momčad. Od pobjedničke ekipe, od 14-orice igrača koji su nastupili u Maksimiru, u kadru su danas Hamza, Ismajli, Juranović i Caktaš. Koliko je samo novih igrača došlo, koliko je samo igrača prošlo kroz Poljud...
Prije samo godinu i devet mjeseci Hajduk su zastupali Marasović, Kos, Kopić i Branco. U petak u Maksimir dolaze nova lica. Dolazi Perasović, Brbić i Burić. Nema četvrtoga, nema sportskog direktora. Hajduk će tek krenuti u potragu za sportskim direktorom. Ali, ne zabija sportski direktor golove, dovoljan je i nabrojeni tercet da se posveti maksimirskoj utakmici. Na terenu su glavni akteri, a danas su to najiskusniji Mijo Caktaš, Hamza, Ismajli i Filip Bradarić uz pomoć mladih lavova Nejašmića i Ljubića. Hipoteka Kopićeve pobjede ne postoji.
Egzistira tek činjenica da je Hajduk slavio prije 21 mjeseca u Maksimiru, ali u međuvremenu je Dinamo daleko otišao. Premda je Burić dobio Bjelicu krajem kolovoza na Poljudu, uteg kvalitete bitno preteže na stranu ovotjednog domaćina. Ali, ne bi nogomet bio toliko zanimljiv da je sve u egzaktnim brojkama sažeto. Uostalom, nitko nije ulogu favorita davao Hajduk ni ovog ljeta, a ipak su svladali Modre nanijevši Bjeličinoj momčadi jedini poraz u aktualnom prvenstvu. No, bez obzira kako utakmica završila, pouka je jasna. Kontinuitet nedostaje Hajduku, kontinuitet rada struke i upravljačke hijerarhije. Ali, na kraju samo rezultat može promijeniti neprestane rotacije. Burić i Brbić vraćaju se na Maksimir nakon četiri godine...