To je za Hajduka, to jest za trenera Damira Burića i pogotovo navijače „bijelih“ bio trnovit put tijekom derbija, od realne prijetnje da se primi porcija golova, preko izjednačenja iz jedanaesterca u pravo vrijeme prije odlaska na odmor, pa do mučne, ali uspješne borbe da se održi neriješen rezultat.
Tih 1-1 u odnosu na očekivanja, ali i viđenog tijekom derbija, za Hajduka je kao pobjeda, pogotovo jer je Burićeva momčad u dva derbija osvojila četiri boda. Ono kako je počelo serijom prilika, impresivnom igrom Dinama, posebno Bruna Petkovića (naročito kako je u početku Stefana Simića „bacio u vrtal“, kako se to u Splitu kaže) bio je pravi horor. Srećom Hajduk je u svojim redovima imao nesavladivog Marina Ljubića (onu devijaciju centaršuta Ismajlija nije mogao zaustaviti), ali ostaje činjenica da su „bijeli“ u nastavku igrali mnogo bolje, makar se to odnosilo isključivo na destrukciju igre.
Stefan Simić je osim u jednom slučaju, odigrao utakmicu bez greške, ali se ipak zaletio izjavom poslije utakmice o tome kako „Petković u Dinamu nije napredovao, nego je na razini svojih igara u Italiji“. E to je baš bezobrazno, jer se Petković niz godina vucarao po Italiji i čudno je pored tolikih skauta, promatrača, trenerea, poznavatelja baluna da nisu prepoznali potencijal tog igrača. Radi se o tome da je Petkovića, kao i druge igrače „modrih“, obradio i doradio trener Bjelica, a to se očekuje i od Burića u odnosu na korpus igrača Hajduka.
Bjelodano je da Dinamo ima igrača za dvije momčadi, koje bi se, da je to moguće, ravnopravno borile za naslov prvaka. Isto tako je Burić u pravu kad tvrdi da se poslije one katastrofe sa malteškom Gzirom nitko nije nadao da će „bijeli“ tako uvjerljivo biti drugi i to tri kola prije kraja prvog dijela prvenstva. Jer od igrača koji su dovedeni niti jedan nije pravo, ključno pojačanje, već se radi o prinovama od kojih bi se neki mogli prometnuti u glavne figure.
Uglavnom, osvojeni bod na Maksimiru je dokaz Burićeve filozofije po kojoj „katkad je mentalitet, karakter igrača u stanju nadvisiti kvalitetu protivnika“. Tu ne treba dvojiti, jedino srčanošću i beskrajnim požrtvovanjem ova momčad Hajduka, koja se suprotstavila Dinamu, u stanju je ostati neporažena.
Ali da su „bijelima“, nedostajali ključni igrači iz svake linije: Josip Juranović u obrani, Filip Bradarić u manevru i Jairo Macedo da Silva u napadu, uz nedovoljno oporavljenog Nejašmića bili su preveliki hendikep za „bijele“. Baš su živjeli teško u derbiju, posebno trojica igrača koji su u prvom dijelu dobili žute kartone i to Simić (u 16.), Ismajli (23.) i Kalik (27.), tako da se moglo pretpostaviti, onako realno, da će do kraja jedan od njih zaraditi i drugi žuti.
- Nešto ćemo smisliti – rekao je Burić na pitanje kako će u jadranski derbi bez trojice požutjelih i to dva stopera i Kalika. A uz to vjerojatno i dalje bez Juranovića i Bradarića… Sveti zadatak Burića i njegov škvadre je pobjeda protiv Rijeke, deveta u nizu na svojem Poljudu.