ROSTOV-ON-DON, RUSSIA - JUNE 26: Gylfi Sigurdsson of Iceland and Filip Bradaric of Croatia in action during the 2018 FIFA World Cup Russia group D match between Iceland and Croatia at Rostov Arena on June 26, 2018 in Rostov-on-Don, Russia. (Photo by Clive Mason/Getty Images)
Clive Mason/Getty Images / Getty Images

Bradarić

SREBRNI NA POLJUDU

'ODMALENA SU ME UČILI DA JE HAJDUK NAJBOLJI KLUB U HRVATSKOJ! OSJETIO SAM DA MORAM DOĆI' Srebrni reprezentativac se vratio na Poljud

AUTOR:
    • Dražen Kuzmanić

  • OBJAVLJENO:
  • 07.09.2019. u 20:52

  • Filip Bradarić (27), veliko pojačanje Hajduka, nakon odrađenih nekoliko treninga stao je i pred novinare nakon što se vratio u Split, svoj rodni grad, u klub u kojemu je ponikao. Bio je Filip s Hajdukom u Otoku na prijateljskoj utakmici, ali nije igrao, no svojim je dolaskom malo podgrijao ​atmosferu, koja je ionako na visokom nivou otkad je Hajduk pobjedom u derbiju izbio na prvo mjesto. Na pitanje kakav je nakon povratka kući reći će:

    - Nikad bolji, nikad iskusniji, nikad s više želje, to je ono što mogu reći. Stvarno sam izuzetno sretan što sam ponovno tu, u Splitu i u klubu u kojemu sam proveo 15-16 godina. Od prvoga dana kada sam saznao da u Cagliariju neću biti u prvom planu, htio sam ići igrati. Kada se pričalo o posudbi, rekao sam da je jedino što me zanima Hajduk. Želio sam to premda su u tom trenutku bile male šanse, ali hvala Bogu, napravio sam sve da dođem i sada sam tu.

    Zahvalan Keku

    Koliko ste bolji igrač nego kada ste odlazili iz Hajduka u Rijeku?

    - Mislim da sam puno bolji. Normalno, prošlo je puno godina, iza mene je puno toga, bilo je puno dobrih stvari, rezultata i iskustva, odigrao sam puno velikih utakmica. U odnosu na prije imam puno veće samopouzdanje, sigurno je da sam bolji igrač.

    Jeste li u Rijeci bili bolji igrač nego u Hajduku jer vas je Matjaž Kek znao bolje koristiti ili zbog iskustva?

    - Teško je sada pričati u stilu “što bi bilo da je bilo”. Što se tiče Keka, radi se o čovjeku koji je od prvoga dana stao iza mene, vodio me četiri godine, na kraju je od mene napravio reprezentativca i na tome sam mu stvarno maksimalno zahvalan. U Rijeci sam postigao velike stvari, ali prije svega, ekipa je bila ta koja me izbacila, suigrači su bili vrhunski na terenu i izvan terena. Na kraju sam postao i reprezentativac, a to puno govori.

    Rovinj, 270518.
Hrvatska nogometna reprezentacija priprema se u Rovinju. Na stadionu Valbruna trenirati ce svaki dan dva puta sve do odlaska na utakmicu s Brazilom u Liverpoolu.
Na fotografiji: Filip Bradaric.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
    Foto: Goran Sebelic / CROPIX
     

    Evo, sada se poklopilo da biste prvu utakmicu nakon povrataka u Hajduk trebali zaigrati upravo protiv Rijeke. Kako će vam biti, s kakvim motivima ulazite u taj susret?

    - Od prvoga dana otkako sam došao na Poljud imam ogroman motiv, želje su mi velike. Najdraže mi je što na treninge dolazim s puno želje i veselja. Prva je utakmica na Rujevici protiv Rijeke, sigurno je da neće biti lako, teško se može reći da je na Rujevici netko favorit protiv njih. Ali mislim da Hajduk ima odličnu momčad, a imamo i još dosta vremena da se posložimo za tu utakmicu. Moramo tamo ići s jednim jedinim ciljem, kao i u svakoj utakmici, a to je pobjeda.

    Kada se igrači vraćaju u Hajduk, očekivanja su uvijek velika, ali ne možete sami bez suigrača. Vidite li u tim očekivanjima problem, s obzirom na to da će trebati i vremena za prilagodbu?

    - Da imam neki strah i da bježim od odgovornosti, ne bih ni došao ovamo. Izabrao bih neki drugi klub u kojemu bih igrao i dokazivao se. Ne bježim od toga, znam da imam veliku odgovornost, radi toga sam i došao. Želim biti onaj koji će puno toga dati i pomoći ovoj ekipi. Mislim da mogu. Momci su zbilja kvalitetni, puno je mladih dobrih igrača u ekipi, a s homogenom grupom i dobrim radom puno se toga može napraviti.

    Nikome ne zamjeram

    Kada ste u Cagliariju shvatili da ćete biti u drugom planu? Je li to bilo kada je postalo jasno da se vraća Radja Nainggolan?

    - Prije toga sam imao ponudu, sve je bilo na stolu, za mene je to bila vrhunska opcija, međutim predsjednik je rekao da nema šanse te da me ne želi prodati u PAOK. Poslije toga je na presici rekao da sam ja važan igrač za Cagliari u ovoj sezoni. Onda se počelo govoriti da dolazi Nainggolan, koji je tražio da igra poziciju zadnjeg veznog. Vidio sam da ću biti na klupi, bilo je pitanje koliko ću igrati. No ja sam želio igrati, to mi je bilo najvažnije. Bilo je još puno opcija za posudbu, pojavio se i Getafe kada sam već bio sto posto siguran da želim u Hajduk. To me iznenadilo, a iz kluba su forsirali da idem tamo, ali hvala Bogu da je sve na kraju onako kako sam ja htio.

    Morali ste se nečega i odreći za dolazak u Hajduk...

    - Imao sam s njima velike razgovore, ali ja sam imao svoju želju. Što se tiče financijskoga dijela, razgovarali smo s Hajdukom i dogovorili se u pet minuta. Poslije je bilo na meni da se dogovaram s Cagliarijem i to smo odradili. Što se tiče Hajduka, nije bilo problema i hvala svima koji su to podržali. Ne želim da se govori da sam se odrekao nečega pa da na tome kupim neke poene ili nešto. Došao sam ovamo svojom željom. Osjetio sam da moram doći, vidio sam da je ekipa dobra i sve skupa mi se sviđa.

    Roscino, Rusija, 230618.
Stadion Roscino arena.
FIFA World cup 2018.
Trening hrvatske nogometne reprezentacije na stadionu Roscino arena dan prije putovanja u Rostov na Donu gdje igraju zadnju utakmicu skupine D s Islandom.
Na fotografiji: Ivan Rakitic, Filip Bradaric i Duje Caleta Car
Foto: Tom Dubravec/ CROPIX
    Tom Dubravec/ CROPIX
     

    Ako ste se brzo dogovorili, znači li to da se izgladili nesporazume s predsjednikom Brbićem?

    - Prošlo je puno godina od tih nekih stvari. Nikada nikome ne zamjeram ništa, to su normalne stvari, nisu lake relacije predsjednik - direktor - igrač. To su stvari koje se događaju nogometu, u poslu i u svakodnevnom životu. Najbitnije je da sam ponovno tu. Mi smo sada u dobrim odnosima, nema nikakvih problema.

    Je li vam želja s Hajdukom napraviti nešto što će se upamtiti?

    - Naravno. Hajduk zadnjih nekoliko godina nikako da napravi neki iskorak. Nije, naravno, lako, jer Dinamo svake godine ima odličnu momčad i igraju Europu, ali je sigurno da sam došao napraviti nešto. Da nemam neki cilj, ne bih se ni vraćao. Nekidan sam rekao da je moj cilj osvojiti naslov prvaka, mislim da je to cilj svakog navijača Hajduka. Odmalena su me učili da je Hajduk najbolji klub u Hrvatskoj, da mora biti prvak i tome težiti. Ne želim se zavaravati nečim drugim. Sve ćemo učiniti za to, ali ako se ne dogodi, mi ćemo čestitati onome tko je ispred nas. Iz utakmice u utakmicu radit ćemo da budemo što bolji i u svakoj ćemo ići na pobjedu.

    Koliko je to realno?

    - Je li realno ili ne, teško je procijeniti. Ne trebam spominjati druge klubova u Hrvatskoj, bolje je da razmišljamo o sebi, da svakoga dana idemo korak naprijed. Moramo biti homogena grupa, stajati jedan iza drugoga, a to može donijeti velike stvari i rezultat.

    Velika razlika

    Imate iskustvo s Rijekom, kako su oni to uspjeli?

    - Uspjeli su jer je to bila prava ekipa koja se držala zajedno i koja je zajednički pronalazila rješenje za svaki problem. To je ono što želim prenijeti ovdje na svlačionicu. Ima puno momaka koji su željni dokazivanja, ima par iskusnih igrača, ne toliko puno, a Caktaš je jedan od onih s kojima sam odličan. Nas dvojica možemo također puno pomoći.

    Pretpostavljamo da će se možda razgovarati i o kapetanskoj traci... Hajduk ima kapetana u liku Josipa Juranovića. Jeste li vi možda kapetan iz sjene ili, jednoga dana, kapetan s trakom?

    - Velika je odgovornost biti kapetan Hajduka, također i velika čast. Došao sam tu iz druge zemlje i drugoga kluba, na meni nije da o tome razmišljam. Na meni je da sve iskustvo i znanje koje imam prenesem na teren i tako pomognem svima oko sebe. A te ćemo stvari ostaviti za svlačionicu, za stručni stožer i sve ljude okolo.

    Koliko je Hajduk drugačiji u odnosu na vrijeme kada ste odlazili? Bilo je to vrijeme kad su se igrači prodavali za relativno malen novac za spas kluba. Neki sada ostaju usprkos dobrim ponudama, a vraćaju se i igrači poput vas. Kolika je razlika u svlačionici, ali i organizacijski?

    - Razlika je velika, vidio sam to u ova tri dana. Možemo se pokušavati zavaravati, ali nogomet je danas takav da ako nemaš novca, ne možeš ništa napraviti. Puno govori to što se igrači sada prodaju za šest-sedam milijuna eura; klub je stao na zdrave noge, počelo se puno pametnije raditi. Nadam se da klub može samo rasti i da će tako i nastaviti. Što se svlačionice tiče, kada sam tu bio ranije, bilo je dosta starijih igrača, bila je starija grupa u odnosu na sada. Neki su sada u reprezentacijama, nisam ih sve stigao ni upoznati. Ali ovime što vidim sam zadovoljan. Momci su sjajni, nisam vidio nijedno lice da se ističe ili takvo nešto. To je taj prvi dojam. Vidjet ćemo kada se vrate ostali kakva će biti situacija. Ali najvažnije je da se stvori prava grupa. Napravit ću sve da se što više družimo i budemo zajedno. To je velik plus za nešto dalje.

    Niste imali puno trenera u karijeri, Igora Tudora u Hajduku, pa Keka u Rijeci, a onda ste otišli u Cagliari. U Hajduku se treneri često mijenjaju...

    - Bio bih najsretniji da se čitavu sezonu ne promijeni trener, što bi sigurno značilo da sve funkcionira u najboljem mogućem redu. Tako je bilo u Rijeci, trenera Keka nisu micali, dali su mu maksimalnu podršku i povjerenje. Split je dosta specifičan, traži se rezultat i ako ga nemaš, teško je da se nekoga može istrpjeti. Ali nadam se da ćemo s trenerom Burićem dobro raditi, da će rezultati biti dobri te da neće biti razloga da se priča o nečem drugom.

    Koliki vam je motiv za povratak u Hajduk bila reprezentacija?

    - Sigurno je da je i to igralo ulogu. No meni je najvažnije bilo da igram, jer ako ne igraš, nema te nigdje; nema te u reprezentaciji, niti poslije možeš ići negdje drugdje napraviti nešto. Kada sam završio juniorski staž, ja sam išao igrati Treću ligu, nije mi bio problem jer sam znao da ako odradim 30 utakmica, ići ću u Drugu ligu, što se i dogodilo. Odmalena mi je to bio cilj, ići korak po korak. Samo želim igrati i dokazivati se.

    Do Rijeke sve OK

    U kolikoj ste spremi trenutno, koliko vam još nedostaje do potpune forme?

    - Do Rijeke ću sve sigurno pohvatati. Želja je u meni prevelika. Prošao sam pripreme s Cagliarijem, a na kraju sam imao malu ozljedu zadnje lože, pa prije transfera tri-četiri dana nisam nisam trenirao jer se znalo da idem.

    Ovu ste akciju reprezentacije propustili, iduća je na Poljudu?

    - Na meni je da radim, da se pokažem na terenu u najboljem svjetlu, a na izborniku je da odlučuje koga će zvati u datom trenutku, a to je uvijek onaj za kojega vidi da je u najboljoj formi. Nikome nije drago kada nije u krugu onih koje izbornik zove, ja se nadam, dugo sam u reprezentaciji. Napravit ću sve i nadam se da ću dalje biti tu. U posljednje vrijeme nisam igrao, bila je ta ozljedica, ali sada je sve u redu. Uvijek kažem: rad, rad i samo rad. Samo te rad i dobre igre mogu lansirati.

     

    Iz drugih medija