Hajduk je protiv Rijeke u 30. kolu prvenstva stavio definitivni timbar na plasman za kvalifikacije za Euroligu, “bijeli” su odigrali najbolju utakmicu cijele sezone, ali je od ta tri boda i prodora prema vrhu tablice možda još značajnija činjenica da se dogodilo ukazanje Stanka Jurića.
Odmah treba reći da je tog mladića nepravedno zapostavio trener Siniša Oreščanin (vodio ga je u drugoj momčadi Hajduka), s obzirom na činjenicu da mu je to bila prva utakmica u startnoj jedanaestorici po Oreščaninom.
Stanko Jurić odigrao je izvanrednu utakmicu, ali je izveo i jedinstveni performans poslije jadranskog derbija. Naime, u dvoboju s Rijekom Jurić je postigao vodeći gol već u drugoj minuti, a onda je povukao nekoliko poteza, doslovno matirajućih za obranu gostiju, koji su rezultirali golovima. A poslije utakmice, premda je zamijenjen u 67. minuti, ostao je u dresu na klupi i kad su “bijeli” po svojem običaju i obvezi krenuli prema sjevernom dijelu tribina nakloniti se Torcidi, Jurić je izveo dosad nezamislivo: preskočio je ogradu, uklopio se u navijače, uzeo mikrofon u svoje ruke i s njima zapjevao “Ja te volim, ja te volim, Hajduče”. Jedino je pogriješio što je ostao s njima pjevati stihove koji otvoreno prozivaju na nasilje protiv navijača drugih klubova. Takvo nešto je nedopustivo. Jedan igrač si to ne smije dopustiti, pogotovo onaj koji bi lako mogao postati uzor drugima.
Trener Oreščanin imao je svoje razloge da Jurića povuče s terena znatno prije kraja utakmice, valjda da ponudi priliku Kaliku, ali je sigurno da mu više neće pasti na pamet izostaviti tog mladića iz standardne postave. Jer, nije Jurić prvi put na jednoj utakmici pokazao svoje kapacitete, to je radio u svakoj prilici kad je ulazio u igru.
Taj 23-godišnji mladić se doslovno izborio za mjesto u prvom sastavu Hajduka, i to s razlogom. Dosad je postigao pet golova za “bijele”, i to takvih golova koji su bilo prijelomni za konačni rezultat: protiv Slavije u Sofiji u kvalifikacijama za Euroligu doveo je svoju momčad u vodstvo 1-0 (Hajduk je pobijedio 3-2); u drugom kolu prvenstva protiv Lokomotive na Poljudu opet je polučio vodeći gol za 1-0 (završilo je 1-1); u Kup utakmici u Šibeniku osigurao je Hajduku prolaz u četvrtfinale svojim pogotkom u produžecima, to jest u 119. minuti, za pobjedu 2-1; na gostovanju u Koprivnici još je jednom ušao s klupe i u 88. minuti svojim golom donio “bijelima” pobjedu 2-1. I sad je protiv Rijeke bio strijelac za 1-0, taj gol je prema jednodušnim ocjenama obezglavio Rijeku i digao moral Hajduka za slavlje od 4-0.
Zoran Vulić, koji je vodio “bijele” u ovom prvenstvu, pohvalio je Jurića, čak je rekao da je bio kao Dražen Frfa Mužinić. Bez obzira na činjenicu da je Jurić marljiv, borben igrač, ipak je to bila pretjerana usporedba, nepravedna prema Mužiniću jer on nije bio samo požrtvovni igrač, koji je plijenio svojim angažmanom, nego je Frfa bio klasni igrač, tehnički i taktički dotjeran do te mjere da je u više navrata biran u idealnu momčad Hajduka svih vremena. Ali dobro, neka Mužinić služi Juriću kao uzor.
Još više od toga, neka Jurić bude primjer sportskom direktoru Hajduka Saši Bjelanoviću da se u potrazi za igračima okrene klubovima Dalmacije i ne dopusti da drugi prvoligaši na ovom području nalaze pojačanja.
Jurić je igrao za Adriatic pa za Dugopolje, najprije kao kadet, junior, onda i u prvom sastavu (ukupno sedam godina!), da bi napokon na Poljudu shvatili kako taj mladić ima izvanredne razvojne kapacitete. Potpisali su s njim 2,5-godišnji ugovor pa je najprije igrao za drugu momčad, da bi ga na početku sezone u prvi sastav pozvao trener Željko Kopić. Jurić je tako doživio da od žučljivog, odanog “torcidaša” iz kotara Pujanki postane prvotimac Hajduka.
- Gol u Koprivnici za mene je bio najvažniji, najbolji, najsretniji dan u životu uopće - rekao je Jurić poslije pobjede Hajduka protiv Slaven Belupa, ali je sigurno da mu je još značajniji i draži bio ovaj doživljaj kada se vratio na sjevernu tribinu proslaviti pobjedu na koju se čekalo nepunih osam godina, među svoje prijatelje, navijače Hajduka.
Hajduk je srušio zaista neugodnu tradiciju serije neuspjeha protiv Rijeke na Poljudu. Poslije nepunih osam godina “bijeli” su se sa svojim navijačima beskrajno radovali, pobjeda od 4-0 za Hajduk realan je odnos snaga. Ostaje ipak otvoreno pitanje: je li splitska momčad bila toliko dobra ili je riječka momčad bila stvarno neprepoznatljivo slaba? Hajduk je igrao sjajno, poduzetno, brzo, preciznim dodavanjima vezni igrači otvarali su prostor za napadače, a obrana je djelovala besprijekorno, premda se može reći da zadnji red “bijelih” baš i nije imao posla pa je Josip Posavec ostao neocijenjen.
Rezultati by SofaScore