Neupućeni navijač Hajduka bi se - nakon što je pročitao otvoreno pismo Ante Šalinovića - na koljenima zaputio u Osijek moleći Ivana Kosa da se vrati na Poljud. Potom bi isti taj navijač produžio do Zagreba kako bi Šalinoviću uručio mjesto doživotnog člana Nadzornog odbora kluba. Samo da bi Hajduk ponovno proživio dvije godine i ponovio rezultate kakve “nije imao niti jedan sportski klub u regiji”...
Papir - mudri ljudi su to davno kazali - doista trpi svašta.
Kako je Hajduk nogometni klub premda je formalno trgovačko društvo i kako su igrači njegova najveća financijska vrijednost, u analizi rada tandema Šalinović - Kos (uz svesrdnu pomoć sportskog direktora Branca i velikog dijela Nadzornog odbora) zadržat ćemo se samo na travnjaku.
“Ukratko, vrijednost igrača i rezultata je limitirana, nemaš veliki potencijal u omladinskoj školi...”. To su riječi s kojima Šalinović u svom otvorenom pismu opisuje zatečeno igračko stanje na Poljudu u trenutku kada NO miče Marina Brbića s mjesta predsjednika i dovodi Ivana Kosa.
Što se rezultata tiče, Hajduk je tu ‘limitiranu’ sezonu završio na 3. mjestu u prvenstvu te je igrao play-off kvalifikacija Europske lige. Kos, koji je kako kaže Šalinović “imao najbolji sportski rezultat od pretvorbe kluba”, nije to uspio nadmašiti. Premda je u dvije sezone doveo 20 skupih igrača ‘nelimitirane’ klase.
Dobili 27,5 milijuna
Međutim, najprije ćemo o ‘limitiranim igračima’ koje su Šalinović i Kos zatekli. Previdio je nekim čudom Šalinović da su ti limitirani igrači bili transferirani za 27,5 milijuna eura. Redom je to išlo ovako: Vlašić je prodan za 9 milijuna eura (plus 10 posto od sljedećeg transfera), što je bio rekordni transfer u povijesti kluba. U redu iza njega slijedili su Toma Bašić (5), Lovre Kalinić (3,1), Letica (3), Sušić (2), Ohandza (1,2), Lorenco Šimić (1,2), Hrvoje Milić (1), Maganjić (0,9), Nižić (0,8) i Jefferson (0,35). Bile su to po transferima dvije doista povijesne godine za klub.
Potom je na scenu stupila vizija tandema Kos - Branco pa je u dvije sezone na Poljud stiglo 20 nelimitiranih igrača. Erceg, Kožulj, Futacs, Ćosić, Savvas, Said, Hamza, Maganto, Memolla, Kvesić, Filip, Gyurcso, Fomitschow, Borja Lopez, Caktaš, Radošević, Tičinović, Pešić, Šehić i Carbonieri.
Njih 11 već je napustilo Poljud - tko ih se, čast iznimkama, uopće više sjeća - a klub je na njima ukupno zaradio 2,5 milijuna eura (Erceg 1,2, Radošević 1 i Kožulj 0,3). Njih šest je poklonio, a poklonio bi valjda i preostalih devet samo da ih netko hoće uzeti ili da dečki prihvate raskinuti ugovore kakve više nikada u životu neće ni imati.
A Hajduk je samo na ime odšteta za tih 20 igrača platio 1,7 milijuna eura (Filip 0,5, Gyurcso 0,4, Erceg 0,375, Hamza 0,250 i Kožulj 0,2), a dodamo li tome provizije koje su isplaćivane za njihov dolazak - agent Borje Lopeza dobio je 200 tisuća eura kako bi ‘nagovorio’ Španjolca da dođe u Hajduk i odbije pregršt ostalih ponuda - neupitno bismo došli do brojke od barem tri milijuna eura koliko je Hajduk stajalo dovođenje tih 20 igrača. Pa kad na papir stavimo njihove uglavnom dvogodišnje plaće, eto nas na svoti od najmanje sedam milijuna eura, odnosno na minusu od barem pet milijuna kada se zbroji koliko su koštali klub, a koliko su mu na koncu donijeli. A Šalinović nam u svojoj matematici priča o čudnovatim i golemim profitima.
Pogrešne teze
Uglavnom, gospodine Šalinoviću, egzaktne brojke iz svlačionice doista ukazuju na limitiranu momčad koja je ostavljena nasljednicima. Međutim, osvjedočeni majstor PR-a - na tom polju Šalinoviću skidamo kapu - malo je pomiješao razdoblja. Limitirana, neperspektivna, a vrlo skupa momčad dočekala je predsjednika Huljaja, dobio ju je kao ostavštinu rada tandema Kos - Branco pod pokroviteljstvom nadzornika Šalinovića.
A sjajni financijski prihodi ostvareni u prethodne dvije godine - koje su suludo veliki rashodi potpisani od Šalinovića i suradnika već poništili - u najvećoj su mjeri bile plod ‘limitirane’ momčadi koje su mu u nasljedstvo ostavili Brbić i Vučević, tandem koji je spasio Hajduk, ali nije imao viziju za njegovu bolju sutrašnjicu. Tako to u pismu objašnjava Šalinović.
Stoga bi Šalinoviću daleko pametnije bilo da ne piše nikakva, a kamoli otvorena pisma javnosti pa da ga svi skupa što prije zaboravimo. Nadzorni odbor u kojem je on - zajedno s predsjednikom Slavenom Marasovićem - krojio Hajdukovu politiku, ostat će upisan kao najgori koji je ikada sastavljen, kao onaj koji je izabirući Ivana Kosa, a potom podupirajući njegov rad, uništio gotovo sve dobro što su njihovi prethodnici nekoliko godina mukotrpno stvarali.
Preplaćeni i limitirani
Šalinović i društvo preuzeli su klub s odličnom financijskom perspektivom i mladim, potentnim, tržišno zanimljivim igračima, a ostavljaju ga pred bankrotom, prepunog limitiranih i preplaćenih igrača.
I zato upućeni s nevjericom čitaju njegove litanije o sjajnom radu na Poljudu. Operacija im je - hvali se - uspjela, ali pacijent naočigled umire! A što je najgore, prije operacije je već bio lijepo ozdravio...
Borbu za titulu prekrižili Kos i Šalinović
Prozvao je u otvorenom pismu Ante Šalinović i svoje kolege u Hajduku kako su bez potrebe odustali od borbe za naslov prvaka. Što je još jedno zgodno prilagođavanje činjenica...
Dakle, nakon što je Željko Kopić u rekordnom roku raspadnutu momčad prije zimske stanke preporodio u tolikoj mjeri da Hajduk pobijedi Dinamo u Maksimiru, Rijeku na Rujevici i Osijek u Gradskom vrtu, za nagradu je u zimskoj stanci ostao bez najboljeg igrača i strijelca Ante Ercega. I pored toga Kopić je nastavio s odličnim rezultatima na proljeće, ali onda je klub odlučio prodati Francka Ohandzu, koji je u tom trenutku momčadi značio više nego Ante Erceg kada je odlazio.
S ta dva transfera Hajduk je sam prekrižio borbu za naslov prvaka. Dva najbolja igrača prodao je za ukupnih 2,4 milijuna eura, premda su Šalinović i Kos dosta mjeseci ranije tvrdili da je klub stao na zdrave noge i da nema potrebe zbog gole egzistencije prodavati najbolje igrače. Tu se Hajduk odrekao borbe za naslov prvaka, jer ključna utakmica protiv Dinama na Poljudu nije bila izgubljena zato što je Kos morao otići, nego zato što Said i Gyurcso nisu mogli napraviti ono što su radili Erceg i Ohandza. Ostatak momčadi bio je sjajan, daleko iznad Dinama, ali u nogometu za pobjedu moraš postići pogodak.
Juniori za sedam tisuća eura, prvotimci za 12 tisuća kuna!?
Kako Ante Šalinović voli iznositi brojke, tako je zanimljivo pogledati one iz svlačionice. A tamo je bilo svega. Tih 20 igrača koje su Kos i Branco doveli u klub bili su basnoslovno plaćeni, uglavnom od 100 do 500 tisuća eura godišnje. S druge strane bili su igrači poput Juranovića, Tome Bašića i Letice, čiji su ugovori bili i 20-ak puta manji od ugovora suigrača. Recimo, Letica je branio za 12 tisuća kuna mjesečno!? Valjda tako mora biti kod momčadi koje ne žele biti limitirane...
Koliko su Kos i Branco - uz blagoslov Šalinovića i NO-a - ‘zabucali’ najbolje je pokazao primjer juniora Franka Kovačevića. Maloljetni napadač doveden je iz Rijeke za plaću od sedam tisuća eura mjesečno i još neke privilegije. Kovačević - koji se do danas nije izborio ni za mjesto u B momčadi Hajduka - zarađivao je gotovo kao Juranović, Bašić i Letica zajedno!?
Prošle zime Kos je dogovorio i dolazak dva juniora Dinama (Špikić i Pršir), također za najmanje sedam tisuća eura. Letvica se podigla opasno visoko.
Izbor trenera sve govori o viziji Hajduka
Ljudi iz sporta dobro znaju kako je trener prve momčadi najčešće ključna figura kluba. Stoga njihov odabir vrlo često ukazuje na stvarnu viziju čelnika ili još bolje na njezin nedostatak.
Preuzevši Hajduk Kos je na klupi Hajduka zatekao Damira Burića, trenera koji je na glasu kao stručnjak koji obožava rad, idealnog za stvaranje mladih igrača. Burić je dakle kroz tu sezonu u prvoj postavi često imao i po sedam igrača do 20 godina (Tudor, Juranović, Vlašić, Balić, Maloku, Roguljić, Toma Bašić...), a doveo ih je do play-offa kvalifikacija Europske lige i 3. mjesta u prvenstvu.
Umjesto da dobije podršku i da nastavi u tom smjeru, Burić je dobio otkaz, jer je Kos inzistirao na svom treneru. Kojeg je pronašao u Pušniku, treneru kojeg i u Sloveniji tretiraju kao drugorazrednog stručnjaka. Kako je Pušnik u Hajduku skončao svi dobro znamo, dok Burić u Bundesligi II radi odličan posao.
Akademija blista, ali igrača još nema!?
Šalinović i prijatelji jako se vole hvaliti novim ustrojem Akademije, jer stari ustroj nije bio dobar. Zanimljivo, taj loši ustroj škole prije dvije godine bio je u prvoj momčadi zastupljen s juniorima poput Vlašića, Balića, Letice, Lorenca Šimića, Bosančića, Maganjića...
Prije dvije godine ustroj škole se potpuno okrenuo i od tada je u prvu momčad uletio samo Palaversa. Spominju se još neki mladići, ali njih još nismo vidjeli.
Uglavnom, ti Hajdukovi talenti ne uspijevaju se izdignuti u igrački vrlo tankoj Drugoj HNL, premda su s budžetom zasigurno pri samom vrhu. Možda im samo treba vremena, a možda nemaju klasu o kojoj se priča. Realno će to tek vrijeme pokazati, ali onda će to isto vrijeme moći dati i stvaran odgovor o kvaliteti rada u novom ustroju Akademije. Do tada je najpoštenije ostaviti se bilo kakvih prognoza, a isto tako i pohvala.